Agresorska okupacija Bosanske Krupe
Prostor Bosanske krajine u geografskom smislu podrazumijeva područje današnjeg Unsko – sanskog kantona, nekoliko općina Livanjskog kantona kao i prostor manjeg bosanskohercegovačkog entiteta zapadno od Doboja. Za ovaj prostor često se vezuje naziv „Cazinska krajina“, kao i „Bihaćka regija“ naprosto zbog administrativnih podjela zapadnobosanskih prostora kroz višestoljetnu historiju.
Prijetnje bošnjačkom stanovništvu ovog dijela Bosne i Hercegovine započinju još u vremenu održavanja prvih Općih izbora krajem 1990. godine. Međutim, s jačanjem srpske uobičajene srpske propagande i ratno-huškačke politike Srpske demokratske stranke istovremeno je jačalo buđenje nacionalne svijesti kod Krajišnika odnosno Bošnjaka tog dijela domovine Bosne i Hercegovine.
Motiviranost Bošnjaka postat će jedan od najvažnijih faktora zbog čega agresor nije uspio da ovlada lijevom obalom rijeke Une u proljetnim mjesecima 1992. godine. Putem mnogih radiostanica svakodnevno su se puštale nacionalističke pjesme agresora koji se vodio tezama o „ugroženosti“ srpskog naroda od strane pripadnika „zelenih beretki“ te Patriotske lige. Na taj način pristalice zvanične politike srpskog naroda obmanjivali su svoj narod kako bi ih još više okrenuli protiv dojučerašnjih komšija Bošnjaka muslimana s kojima su živjeli na ovim prostorima decenijama. Ti prvi aprilski dani ratne 1992. predstavljaju simbol odbrane golorukog bosanskohercegovačkog čovjeka koji je imao za cilj da sačuva svoju kuću, porodicu i domovinu Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, pripadnici Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine, kao i članovi Patriotske lige zbog nedovoljne nenaoružanosti nisu uspjeli spriječiti pad Bosanske Krupe pod agresorsku čizmu 21. aprila. Taj dan se okarakterizira kao i zvanični početak 3,5 godišnje agresije na Bihaćki okrug. Prva žrtva za domovinu Bosnu i Hercegovinu na prostoru Bosanske Krupe bio je dvadesetšestogodišnji Irfan Kadić.
U narednim danima stradali su mnogi dobrovoljci koji su pokušali da s desne strane rijeke Une prebace civile koji su ostali zatečeni u okupiranom dijelu Bosanske Krupe. Po osvajanju ovog krajiškog grada biva zapaljena džamija, dom kulture, biblioteka kao i zgrada općine. U narednim mjesecima, kao i godinama nastavila se borba za oslobađanje Bosanske Krupe koja je bila sasvim devastirana i popljačkana do temelja. Međutim, borci 511. slavne, 505. viteške i 503. slavne brigade oslobodile su Bosansku Krupu 17. septembra 1995. godine te nastavile pohod ka oslobađanju drugih krajiških gradova koji su zaustavljeni Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Uskvijesti. ba Aldin Nesimović