U jednom malom mjestašcu na sjeverozapadu krvlju natopljene države Bosne i Hercegovine rađali su se heroji koji su stoljećima pod različitim bajracima branili ljutu Bosansku krajinu od raznih upada mnogih neprijatelja. To malo mjestašce nikad kroz svoju višestoljetnu historiju nije padalo u neprijateljske ruke niti je rađalo kvislinge svog naroda koji su u bilo kojem pogledu mogli nanijeti štetu domovini Bosni i Hercegovini.
Mjestašce zvano „Bužim“ iznjedrilo je mnoštvo heroja kroz historiju, ali vjerovatno niti jednog omiljenog kao što je bio brigadni general rahmetli, Izet Nanić zbog svoje veličanstvene uloge u vremenu brutalne agresije i rata protiv Bosne i Hercegovine. General Nanić dao je ogroman doprinos zajedno sa svojom brigadom u odbrani Bihaćkog okruga. Po riječima njegovih najbližih članova porodice, general Nanić od ranog djetinjstva bio je omiljen među djecom iz komšiluka s kojima se često igrao „rata“ gdje je i tada imao ulogu komandanta. Svoje osnovnoškolsko obrazovanje završio je u rodnom Bužimu s odličnim uspjehom da bi školovanje nastavio u srednjoj vojnoj školi. Potom, odlazi na školovanje u Zagreb, gdje 1984. godine završava srednju vojnu školu. Zatim, general Nanić upisao je Vojnu akademiju u Beogradu gdje je proveo dvije godine, da bi 1986. otišao u Sarajevo, a 1987. okončao Vojnu akademiju u Zagrebu.
Uvidjevši namjeru hegemonističke i velikosrpske politike, početkom ratne 1992. godine napušta tzv. JNA koja je u tom periodu već postala prosrpski orijentirana i na ogromnu štetu svih drugih južnoslavenskih naroda. Dakle, simbol herojstva naše domovine vraća se u rodni Bužim gdje organizira odbranu vlastitog naroda. Nanićeva kompetencija i iskustvo bili su od krucijalnog značaja u pogledu organiziranja i planiranja jednog jedinstvenog domoljubnog fronta u jednom malom mjestašcu ove domovine kao što je Bužim. Na čelu s brigadnim generalom Nanićem, Bužimljani su već u oktobru 1992. zauzeli Ćorkovaču, a početkom naredne godine širi rejon Banjana („Munja ’93“). U narednim mjesecima prepoznao je i krajnju kvislinšku intenciju Fikreta Abdića u pogledu formiranja paradržavne tvorevine na tlu Republike Bosne i Hercegovine gdje zajedno sa svojim borcima daje nemjerljiv doprinos u odbrani Bužima, ali i cjelokupnog Bihaćkog okruga. Zasigurno jedna od najvažnijih operacija tijekom cjelokupnog ratovanja bila je „Breza“. Dakle, u tim septembarskim ratnim danima 1994. godine jedva se izvukao i Ratko Mladić koji više nije ni pomišljao da se vrati na to ratište.
General Nanić bio je simbol jedinstva, ali i otpora bošnjačkog naroda u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Nikad se nije zanosio niti ponosio svojim funkcijama, već je konstantno govorio da odlikovanje treba dijeliti borcima, a ne komandantima jer su borci ti ustvari koji su zaslužni za opstanak države. Bosanskog heroja Nanića voljeli su svi u Bosanskoj krajini koji su imali za cilj jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ali čak i protivnici su ga poštovali, odnosno njegov način ratovanja.
Međutim, uoči deblokade tada novoformiranog Unsko – sanskog kantona, Bosanska krajina biva obavijena ogromnom tugom jer život za domovinu položio je heroj bošnjačkog naroda, brigadni general Izet Nanić 5. augusta 1995. godine, u rejonu Vijenca (Ćorkovače). Dakle, u 30.-toj godini mladog bošnjačkog života, prestalo je da kuca jedno junačko i veliko srce neustrašivog borca. Mnogi kada su čuli da je poginuo general Nanić ostali su zbunjeni te se nisu mogli pomiriti s tom činjenicom da je Bosanska krajina za sva vremena izgubila jednog takvog vojskovođu kao što je bio on. Generalovo znanje i odanost domovini Bosni i Hercegovini ostat će urezano u sjećanju svim bosanskohercegovačkim patriotama sve dok je domovine i bošnjačkog naroda na njenom tlu. Dženaza generalu Izetu Naniću klanjana je 6. augusta 1995. u rodnom Bužimu pred preko deset hiljada klanjača. Za svakog istinskog Bošnjaka zauvijek će živjeti slavno ime Nanića kao i njegova posljednja zapisana poruka koja nam mora biti vodilja u svim narednim godinama „Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša Bosna i Hercegovina, osjećam da mogu uraditi zamišljeno.“
Uskvijesti.ba Aldin Nesimović