Nedavno je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio da će “povući saglasnost” entiteta Republika Srpska na postojanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, što mu nije prvi put, međutim trenutno je Dodik, s obzirom na njegovu trenutnu političku poziciju i nervozu koju svakodnevno pokazuje, potpuno nepredvidljiv.
Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine, odnosno formiranje Oružanih snaga BiH izglasan je u Parlamentarnoj skupštini BiH krajem 2005. godine uz saglasnost tadašnjih SNSD-ovih parlamentaraca. U isto vrijeme Narodna skupština Republike Srpske i Parlament Federacije BiH ukinuli su entitetske vojske, što je s izglasavanjem zakona u PS BiH omogućilo uspostavljanje Oružanih snaga. Danas Dodik tvrdi da će povući saglasnost iako, da bi se napravio korak unazad, istu mora provesti kroz PS BiH, za što ne postoji ni minimalna mogućnost.
To nije bila jedina odluka koju su kadrovi SNSD-a podržali u kontekstu Oružanih snaga BiH u zadnjih 15 godina, te su aktivno sudjelovali u približavanju NATO-u, pa čak i nedavnom odlukom da pošalju Program reformi u sjedište NATO-a, kada su prihvatili sve prethodne odluke državnih institucija.
Još je Zakonom o odbrani, tačnije članom 84, jasno naloženo Parlamentarnoj skupštini, Vijeću ministara BiH i Predsjedništvu da u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provode sve potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a.
U smislu odbrambene politike Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo BiH je 2008. godine, u vrijeme dok je predsjedavajući bio kadar SNSD-a, Nebojša Radmanović, donijelo dokument koji je jasno definisao ciljeve i načela odbrambene politike.
“Promovisanje aktivne uloge BiH u međunarodnim organizacijama čiji je član, kao i uključivanje u regionalne, evropske i euroatlantske političke, ekonomske, vojne i druge integracione procese i organizacije, a naraočito u EU i NATO”, jedan je od sigurnosnih ciljeva BiH.
Također je navedeno da je BiH opredjeljena za ispunjavanje NATO programa Partnerstvo za mir, kao prvom koraku ka punopravnom članstvu i uključivanje Oružanih snaga BiH u strukturu NATO-a.
“BiH razumije i prihvata koncept kolektivne odbrane, kao osnovu svoje dugoročne vojne strategije. Prvi korak BiH u navedenom pravcu je postati članicom NATO-a, jer je u tom slučaju njen suverenitet i teritorijalni integritet zagarantovan i od strane cijelog Saveza”, navodi se u dokumentu.
“Strateški cilj BiH je postati punopravnom članicom NATO-a, čime će svoje potencijale integrisati u trenutno svjetski najznačajniji sistem kolektivne odbrane”, navodi se u dokumentu.
Pristajući da se Oružane snage nastave približavanje NATO-u Dodik je neminovno njihovu poziciju jačao, a ni drugim predstavnicima RS-a u državnim institucijama u tom smislu nije ostavio previše prostora.
Upravo je Predsjedništvo BiH na osnovu spomenutih odluka i strateških ciljeva 2016. godine donijelo dokument u smislu vanjske politike Bosne i Hercegovine gdje je naglašeno da je nastavak provođenja aktivnosti u odnosu na NATO, prioritet institucija BiH.
“Prioritetne aktivnosti bit će prvenstveno usmjerene ka aktivaciji i implementaciji MAP-a. Aktivacija MAPa, za koju postoji širok politički konsenzus u Bosni i Hercegovini, omogućava da svi subjekti odbrane u BiH (u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti) nastave sa provođenjem aktivnosti u odnosu na NATO, koje su utvrđene Zakonom o odbrani BiH”, navodi se u dokumentu.
Prije dvije godine donesen je Program reformi (ANP) i aktiviran je MAP čime se Bosna i Hercegovina dodatno približila NATO-u, posljednji korak ka prijemu u članstvo. U dokumentu koji je Dodik lično potpisao kao član Predsjedništva, jasno je navedeno da su sve aktivnosti Programa reformi u skladu s prethodnim odlukama Vijeća ministara, Predsjedništva i Parlamentarne skupštine BiH, odnosno svim onim što smo ranije spomenuli.
Dok su kadrovi SNSD-a godinama doprinosili razvoju Oružanih snaga BiH, i svojim potpisima prihvatali da je strateški cilj BiH prijem u NATO, danas Dodik poziva obnavljanje Vojske Republike Srpske i tvrdi da BiH nikada neće ući u NATO, iako odluke koje je potpisao tvrde nešto sasvim suprotno.
Danas, u strahu od gubitka vlasti predsjednik SNSD-a “spašava” Republiku Srpsku od sopstvenih odluka jer mora pokazati da je spreman ispuniti makar dio obećanja koje je prethodnih godina davao. Bez obzira što formalno-pravno gledajući legalno to ne može postići, sigurno je da bilo kakvom odlukom u tom smislu, krizu u BiH može dovesti do usijanja, pa i ugroziti sam Dejtonski mirovni sporazum.
Koliko god na prvi utisak djelovao odlučno Dodik svake sedmice izađe s novim prijedlogom koju instituciju ili više njih će odlukom u NSRS proglasiti nevažećom na teritoriju RS-a. Povremeno tvrdi da će se povlačenje saglasnosti odnositi samo na sve, a nekad na pojedine državne institucije, što govori da Dodik nema jasan plan, ali u isto vrijeme, da je potpuno nepredvidljiv. Ono što je sigurno predsjednik SNSD-a ne može nazad.