“Živjeli smo svi zajedno u Beogradu. Doselili smo se iz Francuske. Moji su svi porijeklom iz Krajine, odgajani smo u tradicionalnom i porodičnom duhu. Do 2020. smo dolazili samo na dva mjeseca u Srbiju i kada smo odlučili preseliti se, djeca su bila uzbuđena”, ispričao je Adrianin otac Dane u sudnici, prenosi Blic.
Kaže da se djeci svidio život u Srbiji i htjela su ostati, a on je osjećao da su na sigurnom i sretni.
“Porodica je moje sve. Svake nedjelje smo imali ručkove, sve je bilo puno ljubavi. Ja sam vozio djecu u školu, a Adriana je bila stup naše porodice. Bila je najstarija, znala je sve što mora i kako treba. Kada mi nismo mogli, ona je odlazila po mlađeg brata i sestru u školu. Svako jutro sam zahvaljivao Bogu što su djeca zdrava, jer je zdravlje najvažnije. Moji roditelji su preminuli oboje od raka”, dodaje otac ubijene djevojčice.
S Adrianom je, kaže, imao posebnu vezu.
“Majka mi je preminula godinu i pol nakon njezinog rođenja. Tada mi je rekla “Tata, uvijek me zanimalo kako je živjeti bez tate i mame, jer ja ne bih mogla živjeti bez vas”. Tog trećeg maja nam se srušio cijeli svijet”, ispričao je kroz suze shrvani otac.
Toga dana mu je o pucnjavi javila supruga, a on je odmah krenuo prema školi.
“Zvao sam Adrianu na telefon, ali je bila nedostupna. Naša djeca su već bila mrtva. Ona je ubijena s pet metaka, jedan metak u potiljak i četiri u tijelo. Bila je mrtva na školskoj klupi. Samo ne znam koje dijete je zaslužilo da bude izmasakrirano. Od tada idemo svaki dan na groblje, da se isplačem, da se ispričam i da joj kažem da je volim. Osjećam se krivim što sam došao živjeti u Srbiju”, kaže otac, prenosi Blic.
Podsjetimo, članovi porodice ubijene djece podnijeli su tužbu protiv roditelja Koste K., škole i države. prenosi n1
Izvor vijesti: haber.ba