Rijetki to znaju (posebno oni koji su profiterili i sakrivali se po Bihaću i okolnim mjestima) kada je neprijatelj par stotina metara bio pred ulazom u grad Bihać. Eto par riječi da kažem za ovog aBd šehida. Krajem 1994.god u reonu nesalje Žegar nadomak Bihaća, vodile su se žestoke borbe protiv neprijatelja ( četnika – agresora) i elitnih jedinica takozvane vrs.
Ali uz Božiju pomoć i nadljudskim naporima smo uspjeli zaustaviti sve te napade koji su trajeli 7 punih dana. Sjećam se dobro kao danas rahmetli Huska na jednom djelu kod kas “Grmeč”, bio je skupa sa mnom sa M 84. gdje smo pokrivali dio prostora, takva vatra se nemože riječima opisati ali je Huska uspio u borbi zamjeniti cjev na M-M 84. za nepunu minutu i.dalje nastaviti borbu. Mojim odlaskom iz Jurišnog bataljona je preuzeo dužnost od mene kao K-dir čete, vjest o njegovoj pogibiji me je pogodila zauvjek će ostati u mojim sjećanjima kao veliki Gazija i borac. Ovo je samo jedna kap u moru šta su sve borci i pojedinci poput Huske jurišnog bataljona 502.Vbbr, sa ostalim jedinicama 5.Korpusa činili da neprijatelji ne zauzmu Bihać i naprave od njega drugu Srebrenicu.😢