Već decenijama se u RS i Srbiji ponavlja narativ o tome kako je iz Sarajeva nakon rata protjerano navodno 150.000 Srba. Pri tome svi oni koji to tvrde “zaboravljaju” spomenuti lako provjerljivu činjenicu da su Srbi koji su do reintegracije Sarajeva živjeli na Grbavici, u Vogošći, Ilijašu, Hadžićima i drugim naseljima, napustili svoje domove na poziv kojeg su im uputili ratni zločinci Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik.
U razgovoru za ATV prvi čovjek SNSD-a Milorad Dodik je, vjerovatno ne htijući, ipak priznao da nakon rata Srbi nisu protjerani iz Sarajeva. Doduše, svoj odgovor je počeo tvrdnjom o protjerivanju, kako je rekao 140.000 Srba (gdje li nestade 10.000 ljudi?), ali je potom dodao:
– Nikada to neću prihvatiti za razliku od rukovodstva PDP-a Branislava Borenovića, Jelene Trivić i Igora Crnatka. Ovih dana obilježavamo tragičnu sudbinu sarajevskih Srba koji su, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, rekli da neće da žive u Alijinoj zemlji. To govori o tome šta Srbi misle o BiH i dužan sam da to mišljenje pronosim i da ne bude zaboravljeno, kazao je Dodik.
Vrijedi podsjetiti da u Ustavu BiH stoji da je Sarajevo glavni grad države BiH i da je nebitno da li se neko slaže s tim ili ne.