Bišćanin, lokal patriota i beskompromisni borac za sve bihaćko. Član sam SDA BiH od 1991. godine i za nju me veže isključivo ideja očuvanja nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Za sve ostale teme sam bišćanin, samostalan, apolitičan i na mene ne može i nikad neće utjecati bilo kakva politika. Vođen sam svojim idejama koje su usaglašene sa stavovima građana i to se neće promjeniti.
Rođen sam 1962. godine, osnovnu, srednju i Višu ekonomsku školu sam završio u Bihaću. Oženjen sam i otac troje djece. U ranom djetinstvu, dobio sam nadimak Honda, i to po liku iz filma Honda Lej. Honda je bio naš omiljeni lik, pošten, čvrst i pravedan. U opisu njegovog lika, neki bi rekli da je bio i buntovnik, ali onog tipa koji se najmanje borio za svoje dobro a uvijek za dobro drugih odnosno protiv nepravde koja se nad njima čini. Međutim, bez obzira što je ovo ponašanje bilo vođeno dobrim i ispravnim namjerama buntovništvo se uvek osuđuje i nije poželjno kod većine koja zagovara ustaljene norme ponašanje makar one bile pogrešne.
Odrastao sam u najraznolikijoj mahali u ovom dijelu bivše Jugoslavije, istina je da o tome tad nisam razmišljao i da me to nije puno interesiralo. Kad gledam sa ove distance zajedno samnom živjeli su i rasli Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Romi, Albanci, Mađari i dr. Odrastanje u ovakvom okruženju je ostavilo trag u mom mentalnom sklopu, za mene su bili svi isti i razlikovao sam samo dobre i loše ljude. I danas je tako, isto o ljudima mislim.
Rastao sam u vremenu rokenrola i hippya, vrijeme provodio na gelenderima, puštao sam dugu kosu, stavljao marame oko vrata, slušao Pink Floyd, Deep Purple, Queen, Led Zeppelin, U2, Rolling Stonese, i uz njih sam počeo svirati gitaru u rok grupi Visoki napon, slušao sam, i domaći rokenrol ali i legende narodne muzike i sevdaha poput Safeta Isovića, Halida Bešlića i dr. Bavio sam se i sportom. Pored redovnog igranja nogometa i košarke, volio sam borilačke vještine, pa sam trenirao karate u KK ”Radoje Ljubičić Geroj”. Još od osnovne škole vozim motore i oni su moja velika ljubav. Nakon odsluženja vojnog roka vratio sam se u rodni grad i uspješno se počeo baviti privatnim biznisom.
Devedesetih godina sam se među prvim bišćanima uključio u organizaciju odbrane od agresije na BiH i kao pripadnik 5 Korpusa ARBiH prošao sam put od organizatora otpora do komadanta 502 Viteške brigade. Za ratne zasluge pohvaljivan sam više puta i odlikovan ordenom Srebreni štit. U tom vremenu sam dobio nadimak Tigar kao sinonim za hrabrost, organizovanost, red, rad, profesionalnost i predanost. O mom ratnom putu i ulozi u Odbrambeno oslobodilačkom ratu se sve zna pa o tome neću dalje pisati. Od 1996. godine uspješno se bavim privatnim poduzetništvom i društveno odgovornim radom. Dok sam bio predsjednik NK ”Jedinstvo” Bihać, ostvareni su najveći uspjesi u stogodišnjoj povijesti kluba, bili smo prvaci lige i predstavnici naše zemlje u europskim kupovima. Prilikom istraživanja povijesti kluba i ostvarenih rezultata u Monografiji ”100 godina Jedinstvo Bihać” od strane grupe autora ocijenjen sam kao najuspješniji predsjednik u povijesti kluba.
Za izuzetan doprinos na unapređenju općih i civilizacijskih vrijednosti, položaja i ugleda grada Bihaća, a posebno za izuzetan doprinos u očuvanju tekovina vezanih za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine dobitnik sam Povelje “26 Februar” najvećeg priznanja Grada Bihaća.