Predsjednik Upravnog odbora Udruženja penzionera Grada Tuzle Nikola Banović u povodu Dana penzionera u FBiH kaže kako penzioneri ovaj dan ne slave, nego samo obilježavaju, ukazujući ovom prilikom na svoj loš položaj.
Banović navodi kako su očekivali da će 2024. biti bolja godina za penzionere, ali su inflacija i rast cijena, posebno prehrambenih proizvoda, pogoršali njihov status.
– Osoba koja ima najnižu penziju vrlo teško može preživjeti mjesec dana. Dok plate režije i kupe lijekove, penzionerima ništa ne ostane – ističe Banović.
auto skip
Poručio je da penzioneri u FBiH, njih više od 450.000, ostaju pri zahtjevu za povećanje penzija te za izmjene Zakona o PIO kojim bi se penzije uskladile s rastom prosječne plate u Federaciji i potrošačke košarice.
Banović dodaje kako je svakodnevni rast cijena natjerao penzionere da kupuju samo što im je prijeko potrebno.
– Dok izmire redovne obaveze, penzionerima dnevno ostane od 5 do 10 KM za preživljavanje. Vrlo teško mogu izići na kraj s ovakvom penzijom- navodi za Večernji list.
U FBiH najniža penzija iznosi 573,53 KM, zagarantovana 684,48, dok najviša iznosi 2867 KM.
Jesen je već tu. Jedina sigurna konstanta života je da se sve mijenja. Vremenske prilike, odjeća, društvo, navike, tempo života – sve je promjenjivo, osim dviju životnih potreba – hrane i pitke vode. Nažalost, sve većem broju građana BiH hrana postaje luksuz. Nasreću, pitke vode još uvijek imamo u izobilju.
Procjenjuje se da u BiH živi oko 20% građana koji žive ispod granice siromaštva. Svaki drugi stanovnik BiH nije u finansijskoj mogućnosti barem tri puta sedmično sebi za obrok priuštiti meso ili ribu, i to zbog sve viših cijena i plata koje ne prate trend rasta nekih od osnovnih životnih namirnica.
Pokazuje ovo jednostavna matematička računica uzimajući u obzir trenutne cijene mesa na tržištu, prosječnu platu u BiH, ali i sve ostale troškove i račune koje jedna porodica mora platiti na mjesečnom nivou. Ako pretpostavimo da je jednoj četveročlanoj porodici potrebno minimalno od 600 do 800 grama mesa za neki normalan ručak te da se ova praksa ponavlja barem tri puta sedmično, mjesečni troškovi samo po ovoj osnovi iznose od 120 pa do 200 KM, ovisno o kupljenoj gramaži, ali i vrsti mesa koje se kupuje i priprema za neki od obroka.
To u prijevodu znači da bi samo za kupnju mesa bilo potrebno izdvojiti od 9 pa do 15% prosječne plate. Budući da između 60 i 70% građana BiH prima platu koja se kreće do 1370 KM, može se zaključiti da svaki drugi građanin u BiH nije u prilici konzumirati meso u normalnoj količini.
Ovdje smo uzeli u obzir da ipak postoji jedan broj porodica u kojima je dvoje zaposleno, a što im sigurno osigurava određenu lagodnost prilikom kupnje. Iz udruženja potrošača kažu kako se boje da je situacija još lošija te da sigurno 60 ili 70% ljudi, s obzirom na primanja koja imaju, nije u prilici sebi nekoliko puta sedmično osigurati mesni obrok od, recimo, 250 grama. Možda mogu jednom sedmično.
Obično se ta količina rasporedi na više članova porodice. Nema više ni onih nedjeljnih obilnih ručkova. Čak se i piletina, koja je nekada bila relativno jeftina i pristupačna, sve manje nađe na porodičnim trpezama. Standard građana je sve niži i to je sve vidljivije. Rijetki su oni koji kupuju meso na kilogram, pa ni ono “univerzalno” mljeveno, koje je nešto povoljnije.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka košarica u septembru je iznosila 3131 KM. Ako se uzme u obzir da je prosječna plata 1.387 KM, a prosječna penzija 723 KM, postavlja se pitanje kako građani preživljavaju i čega su se morali odreći.
– Preživljavam jer svaki dan razmišljam koliko mogu potrošiti. Tražim gdje kupiti jeftinije, a količine sam odavno smanjila – kaže osamdesetčetverogodišnja penzionerka iz Banje Luke.
Prisjeća se boljih vremena kada je mogla sebi mnogo više priuštiti. Žao joj, kaže, mladeži koja odlazi iz zemlje u potrazi za boljim životom. Potrošačka korpa za četveročlanu porodicu u septembru pokrivena je s 44% prosječnom i nepunih 20% minimalnom platom.
– Nažalost, najveći broj građana u BiH preživljava. Ne živi normalno, odnosno prihvatljivim i dostojanstvenim životom, već isključivo preživljava – izjavila je Lejla Čaušević iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Koliko je srozan životni standard građana, pokazuje i analiza ekonomista Faruka Hadžića. On je izračunao da su građani za 100 KM prije tri godine mogli kupiti 28 litara mlijeka, 25 kilograma brašna, 36 kilograma šećera više nego u ovoj godini.
Za pite se uvijek govorilo da su sirotinjska hrana na kojoj su mnogi stasali. Ali i one su danas čisti luksuz. Burek je došao i do 20 KM za kilogram. Nije isključeno da cijena brašna poraste, što će dovesti i do skoka pekarskih proizvoda. Uvelike se priča o krizi na tržištu kave, čovjek ne zna što bi rekao o cijenama goriva…
BiH je zemlja u kojoj je toliko skupo jesti i trebalo bi ozbiljno istražiti naš “fenomen preživljavanja”. Kao da nam nije dosta gotovo svakodnevnih poskupljenja, pa onda Međunarodna organizacija za kafu saopšti da su cijene kafe u porastu u posljednje vrijeme i na najvišoj su vrijednosti u posljednjih 13 godina.
Kod nas je ona već skupa. Prema podacima Zavoda za statistiku RS-a, kilogram mljevene kafe u avgustu 2021. u prosjeku je koštao 12,96 KM, danas za taj iznos možemo kupiti tek pola kilograma, piše bh.index.
Izvor vijesti: haber.ba