Iran ne želi eskalirati regionalne tenzije, ali vjeruje kako treba kazniti Izrael kako bi spriječio dalje nestabilnosti, objavilo je Ministarstvo vanjskih poslova te bliskoistočne države nakon što je, u iranskoj prijestolnici Teheranu, ubijen lider palestinskog pokreta Hamas, Ismail Haniyeh.
Mjesecima traje izraelski rat protiv Gaze, deseci hiljada osoba su ubijeni i ranjeni, a gotovo cjelokupna populacija opkoljenog Pojasa od 2,3 miliona Palestinaca je barem jednom raseljena. Nema znakova da će izraelska Vlada predvođena Benjaminom Netanyahuom uskoro pristati na prekid vatre i rješavanje ogromne humanitarne katastrofe koja vlada u Gazi.
U međuvremenu je došlo do značajnog kompliciranja situacije. Za samo nekoliko sati ubijeni su Haniyeh i Fouad Shukr, jedan od komandanata libanskog pokreta Hezbollah koji ima izrazito jake veze sa Iranom. Ta ubistva, te genocid koji je u toku na palestinskim teritorijama ugrožavaju cijelo područje Bliskog istoka i vlada veliki strah od okršaja između Izraela i Irana.
Snage avijacije
Ukoliko bi došlo do tog sukoba, brojni faktori bi odlučivali, a možda najviše to ko bi se još uključio i na kojoj strani. Već su iz Washingtona poručili kako Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene odbrani Izraela, a ni Iran nije sam u ovoj konstelaciji snaga. U prvom redu će se najviše gledati odluke i potezi libanskog Hezbollaha, a uz Teheran bi se mogli naći pobunjenički pokret Husi iz Jemena, kao i određene šiitske paravojne snage iz Iraka.
Ono što treba ukazati na samom početku je činjenica da Izrael i Iran ne graniče, odnosno da se između njih nalaze Irak i Jordan. Sa druge strane, Hezbollah i Izrael od oktobra prošle godine, kada je počeo izraelski rat u Gazi nakon napada koji je predvodio Hamas na jugu Izraela kada je ubijeno 1.139 osoba i zarobljeno njih još 200-ak, razmjenjuju prekograničnu vatru. Izrael i Liban dijele granicu i deseci hiljada osoba sa obje strane su raseljene.
Kada uporedimo brojke i podatke Indeksa globalne vatrene moći (Global Firepower Index, GFI), većina brojki je na strani Irana osim u segmentu avijacije koji bi mogao u ovom slučaju biti ključan. Prema GFI, izraelska armija je opremljena sa 612 borbenih mlažnjaka, dok ih Iran ima 551.
Iako nije prevelika razlika u brojkama, ona je vidljiva u kvaliteti. Dok Izrael nema problema sa nabavkom kako samih aviona, tako i opreme za njihovo održavanje i unaprjeđivanje, Teheran jako dugo ima poteškoća zbog sankcija i eventualno su mu dostupni borbeni avioni ruske proizvodnje.
Pomoć saveznika iz regije
Pogledajmo ostale brojke: Iranska armija broji 400.000 aktivnih i 350.000 vojnika u rezervnom sastavu. Sa druge strane, Izraelci raspolažu sa 126.000 aktivnih vojnika i 465.000 „rezervista“. Svakako treba ukazati kako Teheran još računa i na 190.000 pripadnika jedinica Iranske revolucionarne garde. Ukupno, kada se sumiraju sve pješadijske jedinice, Iran ima 610.000, a Izrael 169.500 pripadnika aktivnog osoblja.
Što se tiče artiljerijskog i motorizovanog segmenta, Izrael ima dosta više borbenih oklopnih vozila (6.135 – 3.555), dok Iran ima više tenkova (2.842 – 1.650), općenito artiljerijskih oruđa (4.873 – 1.000), te raketne artiljerije (1.755 – 48). I ove brojke treba uzeti sa velikom rezervom iz nekoliko razloga. Prvi je što obje strane ne otkrivaju svoje tačne brojke, a značajan dio sa strane Izraela se koristi ili je oštećen ili uništen u Gazi.
Nešto više ćemo se zadržati na avijaciji, odnosno zračnim i protuzračnim kapacitetima. Kada pogledamo geografske podatke, Izrael je od Irana udaljen približno 1.250 kilometara, od Jemena 1.650, a od Iraka 395 kilometara što znači da ima vremena da se pripremi za eventualne zračne udare.
Na izraelskoj strani je i činjenica, dokazana iz ranijeg pokušaja Irana da iz zraka, raketama i dronovima, ugrozi Izrael, da će Tel Aviv od saveznika u regiji (američkih, britanskih jedinica u regiji, te dostavljenih podataka iz Jordana ili Saudijske Arabije) biti na vrijeme obaviješten o mogućoj opasnosti.
Računajući na to, Izrael je proširio odbrambene sisteme kao što su Željezna kupola (Iron Dome), Patriot, Davidova praćka (poznata i kao Čarobni štap), te sistem Arrow. Paralelno s tim je rađeno i na jačanju ofanzivnih kapaciteta jer se izraelska vojska vodi često politikom „napad je najbolja odbrana“.
Sa druge strane, Iran se u posljednje vrijeme posvetio razvoju projektila i bespilotnih letjelica, dok taj zamah nije pratio segment protuzračne odbrane što bi moglo biti problem za Teheran.
Hezbollah kao presudni faktor?
Ono što bi moglo prevagnuti u korist Irana je ranije spomenuti libanski pokret Hezbollah za koga se smatra kako je najbolje naoružana ne-državna borbena formacija na svijetu.
Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona procjenjuje kako ova oružana grupa u svojim zalihama ima između 120.000 i 200.000 projektila, te da bi u slučaju rata lako mogao dobiti još dosta projektila iz Irana.
Kao što smo naveli, Izrael i Liban graniče, no Hezbollah bi mogao napasti i iz susjedne Sirije, što znači da bi veliki dio Izraela istovremeno mogao biti ugrožen.
Ovo su tek neki od faktora sa kojima raspolažu Izrael, Iran i njegovi saveznici, ostali bi se mogli otkriti u slučaju eskalacije na čijem sprečavanju rade brojni svjetski centri, prenosi AJB.
Izvor vijesti: haber.ba