“Ako je Krajina dala podršku bez jasnih uslova, bez projekata i bez garancija, onda to više nije politika — to je političko potpisivanje bjanko mjenice na štetu građana.”
Kada trebaju glasovi — Krajina je važna.
Kada trebaju sinovi za državu — Krajina je prva.
Kada treba podijeliti novac iz budžeta Federacije — Krajine nema ni na mapi.
Vlada Federacije BiH javno objavljuje skoro 15 miliona KM subvencija za aerodrome, pošte i javna preduzeća. Sarajevo, Tuzla i Mostar dobijaju milione. Poštanski sektor milione. Bivši sistemi stotine hiljada.
A gdje je Unsko-sanski kanton?
Gdje je Bihać?
Gdje je Krajina?
Zar građani Krajine ne pune isti budžet?
Zar Krajišnici nemaju pravo na cestu, aerodrom, bolju povezanost, jaču privredu i ravnopravan odnos Federacije?
Ovakva raspodjela javnog novca otvara ozbiljno političko pitanje: da li se budžetski novac dijeli prema stvarnim razvojnim potrebama građana ili prema političkoj računici pred predstojeće izbore?
Da li je poruka ovakve politike:
daj onome ko se još dvoumi da podrži vladajuću strukturu, a one koji su već politički “pokriveni” ostavi da čekaju nova obećanja?
Posebno zabrinjava činjenica da je trenutna politička struktura u Krajini, umjesto da jasno i glasno traži ono što ovom kraju pripada, djelovala kao da sve prihvata bez konkretnih uslova, oslanjajući se na ranije data obećanja Trojke.
A obećanja bez projekata, investicija i pravednog udjela u budžetu građanima Krajine ne znače ništa.
Ovo više nije pitanje jedne odluke. Ovo je pitanje dugogodišnjeg odnosa prema Krajini. Kada se dijele obećanja — Krajina je strateška. Kada se dijeli novac — Krajina je zaboravljena.
Zato poruka Vladi Federacije mora biti jasna:
Krajina nije izborna stanica.
Krajina nije rezervoar glasova.
Krajina nije prostor iz kojeg se uzima, a u koji se ne vraća.
Ako Federacija želi biti pravedna, onda razvoj ne smije završavati u nekoliko centara moći. Krajina traži ono što joj pripada: ravnopravan tretman, konkretne projekte i pošten udio u javnom novcu.
Dosta je bilo tapšanja po ramenu.
Krajini trebaju odluke, investicije i poštovanje.