Država Bosna kroz svoju hiljadugodišnju povijest prolazila je kroz mnoga turbulentna vremena. Srednjovjekovnu kraljevinu krasili su mnogi vladari od kojih su strahovali svi tadašnji neprijatelji ove države. Posebno u tom vremenu istakao se kralj Tvrtko I za vrijeme čije vladavine se naša domovina prostirala na mnoga šira područja u odnosu na današnje granice. Međutim, padom srednjovjekovne Bosne i dolaskom Osmanlija 1463. godine pa sve do 1992. godine država Bosna i Hercegovina nije imala vlastitu samoupravu iako je u nekoliko navrata pokušala da se izbori za svoja prava posebno za vrijeme Husein-kapetana Gradaščevića u borbi za autonomiju Bosne u prvoj polovini 19. stoljeća. Međutim, taj pohod je završen bezuspješno.
Odlaskom Osmanlija iz Bosne 1878. godine Bošnjaci se suočavaju ogromnim problemima jer nisu imali istinskog lidera koji bi ih poveo u borbi za ostvarenje sna, nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. Nažalost, za vrijeme prve Jugoslavije ubijeni su bošnjački prvaci poput Mehmeda Spahe čije ubistvo ni dan danas zvanično nije razjašnjeno. Za vrijeme druge Jugoslavije bošnjački narod suočavao se mnogim problemima, iako je veliki broj bošnjačkog naroda pripadao legitimnoj vojsci za vrijeme Drugog svjetskog rata nakon okončanja rata nije se mnogo pitao iz razloga jer nije bio članom Komunističke partije. No, u tom periodu rađa se jedna grupa odvažnih Bošnjaka koji su imali za cilj da se izbore za jednaka prava Bošnjaka muslimana u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, te da se vrati historijsko ime „Bošnjak“ koje je ukinuto našem narodu. Sve do 1974. godine bošnjački narod imao je jedinu mogućnost da se poistovjeti s drugim narodima ili da se izjasni kao „neopredijeljen“ kao što je u većini slučajeva i postupao. Ona grupa koja se borila za jednaka prava bošnjačkog naroda nazivala se „Mladi muslimani“.
Toj grupaciji pripadao je i kasnije prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, gospodin Alija Izetbegović. Dakle, na današnji dan prije 99 godina u Bosanskom Šamcu rođen je predsjednik Alija Izetbegović koji se za vrijeme bivše Jugoslavije sa svojom grupom odvažnih pripadnika „Mladih muslimana“ borio za jednaka prava bošnjačkog naroda kao što su ga imali i drugi narodi u Jugoslaviji. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka dolazi do ogromnih ekonomskih problema u bivšoj državi koja u suštini nije imala budućnost. Tada u tom periodu, gospodin Alija Izetbegović zajedno s drugih 39 intelektualaca bošnjačke nacionalnosti osniva i prvu demokratsku stranku koja se u tom vremenu zalagala za opstanak Bosne i Hercegovine u okviru Jugoslavije, ali s jednakim pravima bošnjačkog naroda. Na prvim višestranačkim Općim izborima održanim u novembru 1990. godine, gospodin Alija Izetbegović izabran je za prvog predsjednika Predsjedništva ove države. Za vrijeme njegove vladavine država Republika Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata i primljena u Organizaciju Ujedinjenih nacija 22. maja 1992. godine. Predsjednik Izetbegović dobio je mnoga visoka priznanja od tadašnje Evropske zajednice, Sjedinjenih Američkih Država kao i islamskog svijeta, a posebno od tadašnjeg predsjednika SAD-a Bila Klintona, te Ričarda Holbruka. Međutim, predsjednika Izetbegovića mnogo više cijene u svijetu nego u samoj državi Bosni i Hercegovini. Primjerice, Ričard Holbruk ga je, svojevremeno, na jednim od pregovora održanim u Francuskoj prisiljavao da potpiše kapitulaciju Bosne i Hercegovine, gdje mu je predsjednik Izetbegović odgovorio riječima: „Neću potpisati kapitulaciju, i neću ubijati svoj narod. Samo vi nama odriješite ruke i skinite embargo na uvoz oružja i ne treba vi nas da branite i štitite, mi znamo sami da se branimo.“ Dakle, ovim kazanim riječima može se potvrditi odvažnost, ali i iskrenost u pogledu borbe za nezavisnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu na čijem čelu u najtežem historijskom periodu za opstojnost ove države je bio gospodin Alija Izetbegović. Historijske činjenice potvrđuju da je predsjednik Izetbegović imao izuzetno težak zadatak u pogledu odbrane države Bosne i Hercegovine, kao i samog opstanka bošnjačkog i muslimanskog naroda na ovim prostorima za vrijeme brutalne agresije koja se provodila na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Iz tog razloga mnogi predsjednika Izetbegovića smatraju i najvećim sinom ove države jer je nakon 529 godina raznih vrsta okupacija uspio da vrati državotvornost i suverenost domovini Bosni i Hercegovini. Predsjednik Izetbegović se povukao s mjesta prvog čovjeka države, kao i najbrojnije političke opcije početkom 21. stoljeća. Preminuo je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Jedan od prvih Visokih predstavnika ove države, Volfgang Petrič za Aliju Izetbegovića kazao je da Bosna i Hercegovina može biti sretna što je imala predsjednika kao što je Alija i zbog toga razloga sada građani Bosne i Hercegovine imaju međunarodno priznatu državu koja je uspjela sačuvati svoje historijske granice, kao i vlast unutar nje. Osim toga i general Sefer Halilović je u nekoliko navrata kazao da nije Alija okupio Patriotsku ligu 10. juna 1991. da danas ne bi bilo države Bosne i Hercegovine, ali i bošnjačkog naroda na ovim prostorima.
Danas bi dostojanstveno svi Bošnjaci ove države kao i svi drugi bosanskohercegovački patrioti trebali obilježiti 99. rođendan našeg milog predsjednika koji se časno branio i uspio odbraniti od nekoliko puta snažnijeg neprijatelja koji je želio uništiti domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jedan od najupečatljivijih izjava predsjednika Izetbegovića jeste ta da sile koje nasrću na Bosnu će se umoriti, a da patriote ove države nikad neće niti smiju da se umore.
Uskvijesti. ba Aldin Nesimović