U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!“
Nakon moje prve knjige „KRAJIŠKE GAZIJE“ od 2004. godine, ponovo sam se odlučio na pisanje i druge knjige pod nazivom „BIO SAM NANIĆEV DIVERZANT.“
Jedan od ciljeva mi je bio, da ovom knjigom argumentovano i objektivno opišem i dočaram dramatična i teška dešavanja u vrijeme ratnog perioda na ovim prostorima kroz svu muku i golgotu našeg bošnjačkog naroda u hiljadudvjesta i jednom danu totalnog okruženja. Bez želje i namjere da se moje pisanje pošto-poto dopadne književnim kritičarima, niti da zadivi vojnostručnu javnost i njene kriterije, svojim riječima i specifičnim jezikom krajiškog podneblja govorim o ljudima,događajima i pojavama koje su obilježile vrijeme koje imam namjeru sačuvati od zaborava.
U prvom poglavlju knjige sam nastojao opisati svoje rodno mjesto, njegove znamenite ljude, narav njegovih žitelja, njihovo tradicionalno naslijeđe kao i njihove običaje…
U drugom poglavlju knjige sam nastojao opisati svoj ratni put, put na koji sam igrom sudbine i nesretnih prilika (sve po određenju Svevišnjeg), poput nebrojenih bosanskih mladića morao stati, prekidajući svoje mladalačke snove i planove o daljem obrazovanju…
U trećem poglavlju opisujem svoj postratni put, odnosno tijek svoga liječenja nakon teškog ranjavanja na izvršenju borbenog zadatka kao i odnos institucija i njihovih pojedinih predstavnika prema meni…
Neka vječno živi naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina!
Bilješka o autoru
Nijaz Veladžić Veljun rođen je 01. aprila 1972. godine u naselju Konjodor, općina Bužim. Osnovnu osmogodišnju školu je završio u Konjodoru, a srednju mašinsko-tehničku u Bosanskoj Krupi sa odličnim uspjehom. Dječački san mu je bio da postane vojni pilot. Nakon završene srednje škole konkuriše na poziv za upis na Vojnu akademiju u Zemunu, ali zbog kadrovske politike tadašnje JNA biva odbijen pod izgovorom da ispred njega ima boljih kandidata. Na odsluženje vojnog roka odlazi 17. oktobra 1992. godine u Gornju Koprivnu. Po preporuci pretpostavljenih starješina, ostaje u NRC kao predavač-instruktor mladim vojnicima-regrutima i uspješno izvodi sedam klasa. Na lični zahtjev u vrijeme najvećih i najžešćih borbi na prostoru Bihaćkog okruga, dobrovoljno napušta NRC i priključuje se sastavu ČSN „Hamza“, najelitnije specijalne jedinice Petsto pete viteške bužimske brigade. U specijalnoj jedinici Hamza daje ogroman doprinos u svim njenim bitkama, zbog čega više puta biva pohvaljivan i nagrađivan od komandanta 5. korpusa Atifa Dudakovića i komandanta 505-te viteške brigade Izeta Nanića. Biva četiri puta lakše i dva puta teže ranjavan. Dodijeljeno mu je najviše ratno vojno priznanje, značka „Zlatni ljiljan“ i proizveden je u čin kapetana Armije BiH…