Trebamo stroga ograničenja za one koji nisu cijepljeni
RUŠE se rekordi, zaraženih covidom-19 više je nego ikad od početka pandemije. U Splitsko-dalmatinskoj županiji mali je broj cijepljenih pa raste broj oboljelih, logično. Stoga smo razgovarali s prof. dr. sc. prim. Ivom Ivićem, predsjednikom Klinike za infektivne bolesti splitskog Kliničkog bolničkog centra.
Kakvo je trenutno stanje na vašoj klinici?
Ovaj čas su 132 covid pozitivna bolesnika hospitalizirana na našoj klinici i još ih je par izvan ovog našeg covid-centra.
Imate li podatak o dobnoj strukturi?
To su uglavnom 60 plus ljudi, velika većina. Ali i vrlo pristojan broj ljudi u pedesetim godinama života.
Ima li među njima cijepljenih?
Jučer smo dobili podatak: 14 posto hospitaliziranih u KBC-u Split su cijepljeni. Svi ostali nisu cijepljeni. Među cijepljenima su, u pravilu, ili vrlo stare osobe ili osobe s kroničnim bolestima koje ionako narušavaju imunološki sustav. Dakle, kategorija u kojoj zapravo i očekujete da neuspjeh cijepljenja bude veći.
Je li vam se ikad dogodilo da osoba srednje životne dobi ili mlađa koja je cijepljena završi na respiratoru i razvije baš tešku sliku?
U ovom času ne. Neću reći da je to nemoguće, sve je moguće. U populaciji postoje ljudi koji slabo odgovaraju na cjepivo. Međutim, zasad takve nismo sreli, ali nije nemoguće. Zapravo, pojedinačni slučaj tu ništa ne znači.
Koliko se sada stanje razlikuje od onog što se događalo u ranijim valovima? Je li se bolest sada promijenila, je li drugačija?
Je, drugačija je utoliko što se bolesniku sada brže pogoršava stanje i brže završava na respiratoru. Međutim, u konačnici, puno veći broj ljudi se skida s respiratora, dakle ne umire na njemu.
Kako to izgleda u praksi? Pacijent završi u bolnici sa simptomima covida-19. Što mu se dogodi da ga se priključi na respirator i kako izgleda život s respiratorom?
Događa mu se da njegova pluća nisu u stanju kisik iz zraka transportirati u krv. Ona su blokirana, uništena, pluća imaju zadatak prebacivati kisik iz zraka u krv i da se opskrbljuju tkiva. I to ne funkcionira. Ti ljudi se kući muče i to je jedan osjećaj… Tko nije kušao što znači biti bez zraka, ne može biti svjestan toga, kako je to ružan osjećaj. Mi bi to rekli u Splitu kao kad te netko u igri potopi pod vodu, “kaca”, pa te drži malo duže nego što možeš objektivno izdržati. To je taj ružni osjećaj da ćete umrijeti ne dođete li do zraka. Oni dišu, ubrzano, duboko, naprežu se, ali taj zrak ne može proći kroz pluća, ona ih ne mogu dalje transportirati u krv i tkiva. To je ono što ne valja.