Činjenica da BiH ima izlaz na Jadran povezana je s vremenima kada su se u ovom dijelu Evrope sučeljavali Republika Venecija i Osmanlijsko carstvo. Između njih je bio mali grad-republika Raguza (Dubrovnik), koja se prije svega plašila Venecije. Kako bi se zaštitili od Venecije, lukavi dubrovački diplomati pribjegli su jednom rješenju.
Ustupili su dio zemlje na sjevernom rubu svog teritorija velikom veziru odnosno vladi Osmanlijskog carstva.
Od tada se Venecija, da bi napala Dubrovnik, prvo morala obračunati s Osmanlijama. Raguza je stvorila osmanlijsku tampon zonu. A kada je kasnije ovo područje pripalo Habsburškom Carstvu, a zatim Jugoslaviji, raguški klin postao je dio Bosne – piše Frankfurter Allgemeine Zeitung, a donosi Deutsche Welle.
List navodi i kako to nije bilo tako važno, dok je postojala zajednička država. Ali, nakon raspada Jugoslavije, a posebno nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. granica s Bosnom je za Zagreb postala problem – sve do puštanja u promet Pelješkog mosta (26.7.2022.) i saobraćajnice, kojom se zaobilazi dio magistrale od 7,5 km, koji pripada BiH.
FAZ konstatuje i kako Hrvatska dugo nije mogla dobiti podršku međunarodnih finansijskih institucija za gradnju mosta. Evropska investiciona banka je to odbila uz obrazloženje da je projekat preskup, predloživši “pragmatičnu nagodbu sa BiH”, kojom bi se to područje “proglasilo eksteritorijalnim koridorom”. Slično je bilo i sa Evropskom bankom za obnovu. No, most je u konačnici ipak izgrađen i to najviše novcima EU i Evropske investicione banke.
Novinar FAZ-a potom iznosi zašto je projekt gradnje Pelješkog mosta, koji je najprije bio odbačen kao besmislen, kasnije naišao na podršku Brisela.
Da je postojala ikakva perspektiva da ova balkanska država postane članica EU, Pelješki most bi bio razlog za pobunu. Jer, ulaskom BiH u EU granične formalnosti s Hrvatskom konačno bi otpale i ogromni most nikome ne bi trebao. Kada je EU 2017. odustala od otpora finansiranju gradnje mosta, moglo se zaključiti da niko u Bruxellesu nije ozbiljno očekivao ulazak BiH u EU.
Jer, samo ovako se mogao opravdati bypass (zaobilaznica) oko Bosne, preko kojeg se, osim do Dubrovnika, brže stiže i do Korčule ili Mljeta – piše FAZ.
U tekstu se navodi i da ovaj projekat “nije razlog za istinsko likovanje” jer je njegovom gradnjom “nakon Hrvatske najviše profitirala Kina”.
Ukazuje se i na dogovor Evropske komisije, Evropskog parlamenta i zemalja, članica EU kojim će “Kina u budućnosti biti izuzeta iz velikih projekata EU”.
Jer, “ne bi se više smjelo dogoditi da nekoliko stotina miliona eura novca poreskih platiša EU odu kineskoj diktaturi”, zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Izvor vijesti: oslobodjenje.ba