Zadnjih dana nisam imao snage da se obratim i napisem koliko si mi značio u životu, ali sam nabrao snage da ti kažem nešto:
“Šefino moja, šta ćemo danas?”
“Koliko je sati? Daj da popijem terapiju pa ćemo vidjeti šta ćemo!”
Smijući se jedan drugom naš svaki razgovor je kretao tako gledajući se preko stola u birou.
“Zovni “Fora” da vidimo šta će nam donijeti jesti!”
Provodili smo jako puno vremena zajedno i vodio sam jako lijepe razgovore sa tobom i uvijek sam birao riječi koje su bile pune poštovanja prema tebi.
Prolazili su dani, sedmice, godine i sezone iza nas i dođesmo do 18 divnih sezona koje smo proživjeli i uživali zajedno. Imali smo zajedno padova i uspona, ali smo sve prebrodili zajedno. Sjedim i razmišljam šta da ti napišem i vidim da takvih riječi nema i ne postoje da opišu tvoju dobrotu, tvoju želju za životom, tvoj humor, da opišu tu gromadu čovjeka. Ponosan na to što si me pored mojih roditelja odgajao, učio biti čovjek, biti insan, biti roditelj, biti častan i pošten čovjek.
Imamo nešto zajedničko, imamo Unu² koju volimo.
Pored Une se rađa, uz Unu se živi ,a Boga mi pored Une se i umire.
Hvala ti na svemu i mogu ti obećati da nikad nećeš biti zaboravljen i da ćeš uvijek biti dio nas i živjeti u svima nama.
Šefino moja💔