Švedska se s pravom smatra jednom od najboljih zemalja za život, a Skandinavci su zaista učinili mnogo za svoje građane.
Evo kako žive švedski poslanici:
Jednostavni ljudi
Suština demokratije je da odaberu najbolje među jednakim i da im daju vlast. Poslanici ne postaju dio elitnog društva koji je običnom čovjeku apsolutno stran, prenosi “Stil Kurir“.
“Mi smo obični građani. Nema smisla parlamentarcima davati posebne privilegije, jer je naš zadatak da predstavljamo građane i znamo stvarnost u kojoj žive. Predstavljanje građana je privilegija sama po sebi, jer imamo priliku da utičemo na tok naše države,” rekao je Per-Arne Hocason, član Socijaldemokratke partije u intervjuu.
Vozni park
Parlament posjeduje samo tri automobila: za predsjednika, premijera i njegove zamenike, a automobili se koriste samo za zvanične događaje. Poslanici se voze u javnom gradskom prevozu, država im plaća godišnje putne karte.
Samo premijer ima pravo da koristi službeni automobil, a on pripada službi državene bezbjednosti. Iako bilo koji poslanik može da traži automobil, ali samo ako ima dobar razlog za to. Generalno, parlamentarci čak i ne koriste taksi, osim ako situacija zahteva upravo to.
Plata
Do 1957. godine, poslanici nisu dobili ni dinar, sve dok parlament nije utvrdio da “nijedan građanin ne može biti lišen mogućnosti da postane poslanik iz ekonomsih razloga.”
Danas poslanička plata iznosi oko 300 evra, što je uporedivo sa platama nastavnika u školama. Poslanici ne mogu podići svoje plate, jer za to postoji nezavisni odbor. Uključuje predsjednika kao sudiju i još dvoje običnih ljudi, novinara ili bivših zvaničnika.
Stanovi
Za parlamentarce koji nisu iz Stokholma, obezbijeđeni su državni stanovi. Reč je o jednosobnom apartmanu površine 45 kvadrata, gde je obično jedna spavaća soba i kuhinja, sa kupatilom. Održavanje stana obavljaju sami poslanici, za država plaća samo jedno čišćenje godišnje.
Stan je predviđen samo za člana parlamenta, dok njegova porodica nema pravo da tu živi besplatno. Čak i ako želi neko da prespava jednu noć, poslanik to mora da plati državi.
Restoran
U zgradi parlamenta nema konobara. Svaki poslanik kupuje kafu i hranu za sebe, a takođe je dužan da vrati sve korišćeno posuđe na svoje mjesto. I ne samo da ga vrate, već i da ga prethodno operu. Poslanici nisu u mogućnosti da ručaju u skupocenim restoranima sa novcem koji primaju.
Vojska sekretara
Niko od poslanika nema pravo na svog sekretara ili pomoćnika. Svaka stranka od države dobije određen iznos za formiranje sekretarijata stranke, koji radi u krosti svih ljudi u stranci.
Niko od članova stranke ne može koristiti usluge sekretara da bi završio lične poslove. To znači da švedski poslanici sami sastavljaju raspored, zakazuju sastanke i kupuju sebi kafu.
Penzije
Bivši političar u Švedskoj nema doživotnu penziju. Oon samo dobija dve godine isplate otpremnine u iznosu od 85% njegove plate. Ali da biste dobili tu isplatu i drugi put, morate da dokažete da zaista tražite novi posao.
Ako osoba dobije drugačiji mandat, automatksi gubi tu korist. Ali regionalni političari ne vide platu nikad, jer se na lokalnom nivu političke aktivnosti ne plaćaju.
U Švedskoj se javna služba ne smatra posebnom ni prestižnom i zato se tamo ne ide posebno voljno. Na primer, ne tako davno, premijer je podnio ostavku i dugo vremena je mjesto bilo prazno, sve dok parlament nije prisilio bivšeg minista finansija da sjedne na to mjesto. Što je država uspješnija, to je posao u parlamentu teže raditi – to je zakon.
Izvor vijesti: haber.ba