Kad se bosanska gostoprimljivost prenese na potpuno neočekivana mjesta
Idriz iz jednog malog bosanskog sela dugo je slušao priče o “javnim kućama”, ali nikada nije kročio u jednu. Kada je napokon skupio hrabrost da posjeti takvo mjesto, odlučio je da ponese ono što bi inače nosio u posjetu – bombonjeru i 20 deka kafe. Jer, kako kažu, “red je red”.
Kad je ušao, sve oči su se okrenule prema njemu. U ruci je držao pažljivo umotanu bombonjeru i kesicu kafe iz lokalne prodavnice. “Dobar dan, ja sam Idriz. Ovo sam donio da se ne dođe praznih ruku,” rekao je sa širokim osmijehom.
Zaposleni su ga gledali s mješavinom zbunjenosti i simpatije, a jedna od dama nije mogla izdržati smijeh. “Momak, nisi ti u gostima kod tetke, ali lijep gest,” rekla je kroz suze od smijeha.
Idriz, sav ozbiljan, odgovorio je: “Pa, kod nas u selu kad dođeš nekome prvi put, red je da poneseš nešto. Tako sam i ja mislio, možda vama ovo dobro dođe uz kahvu.”