Počelo je svanjivati. Stojimo ispod nastresnice starih baraka od drvosječa. Pršine uvale. Kiša lije cijelu noć i ne prestaje.
Čini mi se da kapi dok udaraju od neki lim sviraju neku staru sevdalinku. Gadim se sebi od te pomisli. Trebam krenuti po tijela mrtvih prijatelja, a meni to nampada. Već satima traje rasprava i naravno da je Sarganova glavna.
Nisam ga previše gotivio zbog njegovih gledanja rambo filmova i dozivljavanja istih ali sam ga beskrajno postovao i izvršavao sve naredbe. Bio je od prvog dana sa nama u ovome i jednostavno smo zavisili jedni od drugih. Otvaram oči, a on mi se dere u facu: “Hampus kreći!” Nouružani smo do zuba i jedino sto se cuje je kiša i oprema.
Opet mi se vraca scena od juče. Izveo sam Nisveta iz baze i pola sata ga odgovarao da ne ide. Spominjo mi kako smo neki dan u “nuli”preko radio amatera pricali sa zenom mu njenog štipanja tek rođenog Dzafera,sina mu jedinca,da ga on cuje. Uzalud. Uzalud i top sto smo ispusili on ide. Volio je raditi explozivom od prvog dana i priliku da minira tunel u lohovu nije htio propustiti. Pokazivao sam mu kartu sto su mi nacrtali doli i Zoka iz HVO sa tacno ucrtanim minskim poljima sto su oni stavili. I to je bilo dzaba.
On se radovao kao malo dijete, da se citava brda zatresu kako rece. Šljem me počinje zuljati sve vise. Zolja je vec dugo dio mene i ona me miluje po leđima. Kolona je razvucena.Zasjede nema. To sam znao od juče. Mada se sve opreznije krecemo. Na čelu smo nas četvorica. Sargan,Trule Eldo i ja. Pored kaldrme, gdje prestaje kamenje a počinje trava,kao u svakom šumskom putu jasno vidimo glavu.
Tijelo ne, jer bas na tom mjestu počinje krivina. Počinjemo puzati bez daha i sad vec jasno vidimo Kasu Zunica. Lezao je na leđima sa malo povijenim rukama, kao da je htio nesto dohvatiti. Jedna noga,ona citava je bila savijena,ona pogodena ispruzena. Na licu mu je bio osmijeh. Krvi naravno nije bilo tako puno, valjda zbog kiše koja je padala cijelo vreme.Stala je onaj tren kad smo ga ugledali. Jasna rana je bila ispod koljena,velika. Po njoj bi prezivio. Druga na grkljanu je bila smrtonosna. Pogladio sam ga onako dok sam lezao pored njega po čelu. Od te hladnoće me jeze strese. Miris je bio ugodan,ako se to moze reci. Kaso je dio rata proveo sa Marticevcima i kod njih je naucio sve o minama. Dio tog znanja je prenio i na nas. Neko pored mene sapće i pita :”a gdje je nisvet?” Šargan je dopuzao do nas, a da ga nisam čuo. Tek tad gledam lijevo i vidim hrpu maskirne uniforme na sred puta. Dizem se i stajem.Sva četvorica. Gledamo dvije promovke vire iz kamenja. Najgore mine sto je JNA napravila. Od tog trenutka do trena kad stavljamo satorsko krila ispod njega,ne sjecam se niceg. Pamtim Safetovo blijedo lice,Abidovu zavijenu glavu sa neprirodnom bojom kože i tako tih sitnica. Oni su stajali nekih 30 metara od nas. Još je jedina mogucnosti da Nisvetovo tijelo leži na jednoj mini. Pošto ga je bomba s kojom se ubio jednostvno prebacila na ovo mjesto. Jasno se je vidjelo po tragovima gdje je stao na minu, koja mu je iscipala noge. Tu ima puno krvi. Tu se digao u sjedeci polozaj i po Abidovim rijecima stavio uzi pod bradu i opalio.
Uzi je zakovao pa je uzeo bombu, rekao njima da se udalje i raznio se.Ja sam ga zakoracio a Eldo je polako podvlacio satorsko krilo prvo pod glavu pa ramena. Pod prstima sam osjetio polomljenu vilicu,izbijene zube.Nas dvojica smo radili, a Sargan i Trule su bili uz nas.Kad je dosao trenutak da ga dignemo,a mozda i sebe ako je mina ispod njega,komadant se nije htio povuci. Nagovarili smo ga al dzaba. Niko mu na hrabrosti nije mogao prigovoriti. Kaže ako letimo,letimo svi. Mislim se zasto ne. Udahuo sam duboko. Posljednji pogled. Svi sviju pogledase i zazmirise.Jedino se ja i Eldo gledamo u oči. Taj momak se citav zivot bavi sportom,zivi taj zivot,nizak rastom,sitan reko bi,a srce ko u lava. Pravi fajter. Polako dizem opasač i valjda stenjem, cim Sargan mrmlja u kamenje onako kako lezi. Ponavlja dva tri puta,tezak je on tezak je on. Polako ispravljam koljena i tako sebi olaksavam.Opasač puca i unutrasnjica se prosipa. Kako je ljudski bubreg malen,crijeva tanka, ja sam to uvjek zamisljao kao nesto veliko. Gasim se. Sebi dolazim u kombiju. Zele vozi a Safet sjedi pored mene.Plačemo. Opet kisa pocinje.p.s.Stranicu dnevnika objavljujem uz znanje i odobrenje vecine prezivjelih.
Prvi dio.