Početak agresije na međunarodnu priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu otpočeo je u različito vrijeme i na različitim mjestima. Za mnoge zvanični početak agresije jeste bio onog trenutka kada je spaljeno selo Ravno s većinskim hrvatskim stanovništvom još u oktobru 1991. godine. No, agresija na Bihaćki okrug započinje 21. aprila 1992. godine napadom agresora na Bosansku Krupu.
Dakle, sve do mjeseca juna borbena djelovanja na prostoru Bihaćkog okruga vođena su samo na prostoru općine Bosanska Krupa s tim da su u tom vremenskom periodu počinjeni strašni zločini nad bošnjačkim stanovništvom u dolini rijeke Sane, općinama Ključ, Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi. Primjenom vojne sile paravojne formacije tzv. Vrs-a napadaju Bihać uoči muslimanskog praznika Kurban-bajrama. Dakle, dan prije Kurban – bajrama započinje napad na Ljutočku dolinu. Glavni i odgovorni za napade u ovom dijelu Bosanske krajine bio je Đuro Karailović. Nasrtaj paravojnih formacija započeo je kombiniranom pješadijsko – artiljerijskom paljbom koju su podržavali sa oklopnim transporterima.
Kolaboracionističke snage Srpske demokratske stranke otpočele su napad 10. juna 1992. godine oko 10 sati ujutro. Napad je otpočeo iz svih pravaca jer je prethodno izvršeno okruženje Ljutočke doline. Haos i panika su zavladali kod civilnog bošnjačkog stanovništva Ljutočke doline koje je pokušalo da spasi svoje živote tako što će krenuti ka gradu Bihaću. Međutim, ostat će upamćeno da su ti dani umjesto slavlja zbog Kurban – bajrama bili jedni od najtežih i najmonstruoznijih dana u životima preživjelih Bošnjaka tog kraja. Tih dana najteži trenuci su se odvili na Štrbačkom buku. Na tom mostu na Štrbačkom buku su odvajane porodice, a političko i vjersko rukovodstvo je strijeljano, procjenjuje se oko 48 Bošnjaka da je ubijeno. Oni koji su uspjeli da pređu most prihvaćeni su od strane snaga Ujedinjenih naroda. Oni su narod Ljutočke doline prevezli do Donjeg Lapca. Iz Donjeg Lapca narod je evakuiran za Bihać nekoliko dana kasnije. Dakle, junski dani 1992. godine za žitelje Ljutočke doline, odnosno rubnog i ruralnog dijela grada Bihaća bivaju pakleni i nezamislivi za moderno doba. Mnogi ljudi su u tim danima izgubili svoje najmilije, gledali kako im pale ognjišta i sve ono što su gradili tokom cijelog svog života. S druge strane, napad na grad Bihać pripadnici tzv. Vrs-a započinju 12. juna 1992. godine, napadom na potezu Orljani – Čekrlije – južno od kasarne Grabež. Tog dana, život za domovinu Bosnu i Hercegovinu položili su Arif Žerić i Zijad Topić. Od juna pa do kraja 1992. godine vršeni su konstantni agresorski nasrtaji na prostor cjelokupne bihaćke općine. Međutim, jedinice Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova odbijaju jedinice tzv. Vrs-a da zauzmu grad Bihać. Odvažni Krajišnici nastavili su troipogodišnju borbu da sačuvaju domovinu Bosnu i Hercegovinu od agresora. Deblokada Bihaćkog okruga okončana je nakon 1201. dana, u augustu 1995. godine. Kasnije pripadnici 5. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine nastavljaju pohode ka oslobađanju mnogih krajiških općina od kojih se izdavajaju Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most. Oslobodilački pohodi bivaju zaustavljeni u jesenjim mjesecima 1995. godine.
Herojstvo bošnjačkog čovjeka nikad ne smije biti zaboravljeno sve dok postoji domovina Bosna i Hercegovina!
Uskvijesti. ba Aldin Nesimović