Ako država ne pomogne onima čiji je rad zaustavljen, ljudi će ili umirati od gladi ili će se početi baviti nezakonitim aktivnostima

Ukoliko vlast prihvati predložene mjere za spas privrede u doba pandemije koronavirusa, mogli bi biti spašeni mnogi radnici u ugroženim industrijama

Zabrinuti za opstanak privrednih subjekata za vrijeme pandemije koronavirusa, poslodavci u Bosni i Hercegovini posljednjih dana predlažu različite mjere kojim bi država trebala da spasi privredu. Prva mjera koja se traži jeste moratorij na sva plaćanja bankama do kraja godine.

Moratorij

– Bez izuzetka da banke određuju da li će, kome i hoće li odobriti moratorij. Iznos obaveze do kraja godine tretirati kao posebnu obavezu koja će se plaćati u periodu od 12 do 24 mjeseca do stabilizacije, kaže se u prvom zahtjevu.

– Moratorij na doprinose i poreze na plate u cijelosti do kraja godine. Nakon stabilizacije neplaćeni iznos doprinosa i poreza reprogramirati poslodavcima na period od 12 mjeseci beskamatno, druga je mjera predložena od privrednika.

– Subvencioniranje 50 posto plata od države za uposlene najugroženijim djelatnostima. Formirati poseban državni fond iz kojeg bi se isplaćivao subvencionirani dio plate. Time bi se spriječio gubitak radnih mjesta te povećanje nezaposlenosti, treća je mjera.

– Otvaranje posebnih kreditnih linija za obezbjeđenje likvidnosti i osiguranja poslovanja, bilo kod Razvojne banke, komercijalnih banaka ili državne banke ili posebnog garantnog/kreditnog fonda koji se treba napraviti, četvrta je mjera, dok se u petoj traži da se obezbijede grantovi nepovratnih sredstava za pokriće dijela gubitaka radi neobavljanja privrednih aktivnosti uzrokovanih novonastalom situacijom.

– Firmama treba obezbijediti pokriće svih troškova za tri ili šest mjeseci iz razloga što nisu imale mogućnosti obavljati djelatnosti i poslovne aktivnosti, stoji u petom prijedlogu.

Kada je riječ o prvom prijedlogu, ekonomski analitičar iz Banje Luke Zoran Pavlović ističe da moratorij ima smisla tražiti u trenutnoj situaciji.

– Ovo je situacija koja je, s jedne strane, nametnuta odlukama entiteta i države i, s druge, činjenicom da u tom periodu nije bilo poslovne aktivnosti. Moratorij se može produžiti za još tri mjeseca, jer pretpostavljam da će problem prestanka rada biti tri mjeseca, tako da se praktično u periodu od tri do šest mjeseci može tražiti moratorij. Više od toga bilo bi teško tražiti jer ni finansijske institucije neće biti s tim saglasne, a to na neki način mora podržati i Bosna i Hercegovina, odnosno entitetske vlade, naveo je Pavlović.

Govoreći o moratoriju na doprinose i poreze na plate, ističe kako je apsolutno prihvatljivo da se navedene obaveze u cijelosti finansiraju iz budžeta entiteta.

– Onaj dio koji je obaveza poslodavca treba da se nastavi nakon prestanka ovakvog vanrednog stanja. Reprogramirati taj dio obaveze je odgađati opterećenje privrednim subjektima za ono što nisu uradili, pa nisu mogli ni da isplate. Ako im to stavimo na leđa kada počnu da rade, bojim se da to neće moći da ispune, naglašava Pavlović.

​Za stavku u kojoj poslodavci traže da država subvencionira 50 posto plata za uposlene u najugroženijim djelatnostima, naš sagovornik smatra kako bi u ovom slučaju trebalo ići korak dalje.

– Ja čak mislim da treba donijeti propis po kojem svi oni kojima je zabranjeno da rade kao što su frizeri, vulkanizeri, stomatolozi, moraju dobiti 100 posto naknade za nerad koji je nastao odlukama više instance. U ovom slučaju mislim na kompenzaciju koja bi morala biti na nivou isplaćene prosječne plate u entitetu za prethodne mjesece ili godinu. To je nešto što onaj koji je donio odluku da kompanijama zaustavi aktivnost iz zdravstveno-sigurnosnih razloga mora da podnese ako želi da ljudi koji su time oštećeni uopšte prežive. Ako se ne obezbijedi 100 umjesto 50 posto, mislim da će ljudi ili umrijeti od gladi ili će se baviti drugim aktivnostima koje nisu zakonom dozvoljene u cilju preživljavanja, upozorava Pavlović na štetu koja bi mogla biti nesaglediva.

Analizirajući stavku koja se odnosi na otvaranje posebnih kreditnih linija, banjalučki ekonomista podsjeća na to da je osnovni problem u našoj zemlji što entiteti i država nemaju rezervne fondove za ovakve namjene.

– Kreditna linija nam je potrebna, a to možemo uraditi na način da otvorimo poseban račun kod Centralne banke i usmjerimo sva ona sredstva koja su namijenjena kapitalnim investicijama u ovoj godini, a koja mogu da se odgode za iduću na nivou entiteta i distrikta Brčko. Na taj način bi se formirali fondovi na posebnim računima za svaki entitet, a na njih bi se moglo uplaćivati nešto što može biti odgađanje u kapitalno investiranje. Navest ću primjer da za carinski prelaz Bratoljub stoji 3,5 miliona u budžetu BiH i nisu usmjereni ka završetku tog projekta zato što nije usvojen budžet za 2020. Ako je taj projekat mogao da čeka godinu na formiranje vlasti na nivou BiH, neka čeka još godinu zato što imamo mnogo važnije potrebe građana, samostalnih preduzetnika i firmi da prežive ovaj period nerada, odnosno koronavirusa, pojašnjava on.

Za njega je samo osjetljiv peti zahtjev poslodavaca, s obzirom na to da, kako kaže, imamo običaj da grantove dodjeljujemo onima koji su nam bliski, bilo po partijskoj, rodbinskoj ili nekoj trećoj liniji.

S druge strane, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Aziz Šunje tražene mjere smatra nerealnim i pretencioznim.

– Pogotovo je nerealno da banke bez izuzetka daju moratorij. Moratorij u određenim kontekstima da, ali prvo se mora identificirati koje su industrije najugroženije. Prvo je turizam. Ali, imate industrije koje u ovim uslovima izvrsno funkcioniraju. Dakle, ne možete iste mjere primijeniti na sve, kaže Šunje, konstatirajući da za uvođenje mjera mora postojati malo više analitike i selektivnosti.

– Ne smije se dozvoliti da banke nemaju uvid kome dati moratorij. To nije otpis obaveza, to je jedno premoštavanje i banka može klijentima koji su dostojni odnosa dati olakšicu, govori Šunje.

Sličnog je stava i kada je riječ o moratoriju na doprinose i poreze na plate.

– Opet dolazimo do pitanja za koje industrije. One koje mogu funkcionirati danas, njima to ne treba. S druge strane se postavlja pitanje od čega će država funkcionirati, jer država puno toga finansira od poreza i doprinosa, kaže profesor navodeći oblasti obrazovanja i zdravstva.

Smanjenje plata

– Lično sam spreman i smatram logičnim da se radnicima u obrazovanju smanje plate za 20 do 30 posto u određenom periodu. Trebalo bi smanjiti plate većini kategorija koje se finansiraju iz budžeta. Tu, prije svega, mislim na parlamentarce, ministarstva i javnu upravu. Ali, i ovo treba raditi selektivno. Platu ne smijemo smanjiti doktorima i policiji, jer oni sada rade pod posebnim pritiskom, podvlači Šunje.

Otvaranje posebnih kreditnih linija smatra dobrim prijedlogom.

– Po mom mišljenju je to logično. Kreditna linija s nekom minimalnom kamatnom stopom i još nekom minimalnom odgođenom kamatnom stopom može. Ali, opet, kome? Može subjektu koji dokazuje da će kada istekne kriza to moći otplatiti, zaključuje on.

Izvor vijesti: oslobodjenje.ba