Tužilac tužilaštva USK Kemal Kapić učinio je sve da se osudi Halil Bajramović za kredit koji je vratio sedam godina prije isteka roka. Zbog čega je Bajramović toliko bio interesantan Kapiću i pravosuđu USK jasno je svakome ko ozbiljnije prati dešavanja u ovom dijelu BiH. Jasno im je da tužioci i sudije godinama zatvaraju oči pred nepravdom koju iz nekadašnjeg Hypo leasinga pokušavaju provesti nad građanima koji su uredno otplatili svoje stanove.
Piše: BOGDAN BAUK (za Ljudski.ba)
Tužilaštvo je svoju optužnicu protiv Bajramovića zasnivalo na dokumentima koje su uredno dobili od ljudi koji su preuzeli Hypo leasing kasnije mu često mijenjajući ime od HETA-a do današnjeg IQR-a. Indikativno, jedan od suvlasnika je Dino Aganović blizak prijatelj tužioca Kapića.
Sve što je moglo koristiti tužilaštvu njemu je i dostavljeno na predmet 29022/17. S druge strane ono što bi išlo u prilog Bajramoviću, koji nikome nije nanio nikakvu štetu, a osim sporne visine plate, pod hipoteku je morao staviti određenu imovinu, te dostaviti bilanse firme, u IQR-u nemaju. Tvrdi se da u fajlu nema orginalne dokumentacije koja se tiče procesa odobrenja kredita, jer je slučaj zatvoren 2011 godine.
Čudno je to s obzirom na to da i sami priznaju kako je Bajramović sve svoje obaveze izmirio 2008 godine,, te da nisu imali imovinsko-pravni zahtjev pa mu je uredno izdata brisovnica za hipoteku. Bajramović bi trebao uskoro u zatvor zbog uredno izmirenog kredita, a dokumenti su mu potrebni kako bi pokušao obnoviti postupak za koji ne samo on već i šira javnost smatra nepravednim.. Strah od ovakvog pravosuđa u BiH imaju i drugi građani USK, posebno njih 40 koji su Hypo leasingu izmirili kredite, ali sada od njih IQR traži dodatnih 15 posto, ili im prijeti oduzimanje stana koji su uredno platili.
“Stan imamo na sebi, naš vlasnički list je na nama, imamo teret hipoteke i sad traže da platimo još 15 posto na tu ukupnu cijenu. Naš stan nije 100 posto plaćen nego bi onda bio 115 posto po njihovim. Mi pare nemamo” istakla je u medijima Sanela Aldžić.
Dodatni novac se traži od 40 stanara zgrade koju je gradila firma BH Invest u kojoj su svoje prste imali i neki ljudi iz Hypo leasinga Firma je završila u stečaju, a svoju obavezu osiguranja brisovnica za brisanje tereta na kupljenim stanovima nakon uplate po ugovoru nije izvršila. Sporna potraživanja u ovom slučaju preuzeo je IQR koji je osnovan sa 10.000 KM kapitala da bi upravljao milionskim dugovima. Iz registra se vidi da su ga osnovali pomenuti Dino Aganović sa ulogom od 1.500 KM, Bindila, Petru Dinu iz Bukurešta sa 5.000 KM, Zerin Hodo, sa 2,500 KM i Siniša Vidović sa 1.000 KM.
Uvažavajući problematiku kupaca stanova firme u stečaju, izašli smo sa prijedlogom vansudskog rješenja prema modelu u kojem bi IQR d.o.o. snosio 85% a kupci stanova 15% štete nastale stečajem firme BH Invest d.o.o. Bihać. Ovaj model je odbijen te jedino preostaje sudsko rješavanje problematike, naveli su prije dvije godine iz ove firme.
U međuvremenu prema dobro obavještenim izvorima bliskim Tužilaštvu USK i sudovima kod jednog broja nosilaca pravosudnih funkcija probudila se nada da bi za male pare mogli doći do vrijednih nekretnina ukoliko IQR uspije u svojim namjerama,što bi mogao biti razlog zatvaranja očiju pred nepravdokm koja se sprema ljudima koji su uredno izmirivali svoje obaveze po kreditima.
Kako radi pravosuđe u USK ne bi čudilo da se oštećeni stanari nađu u sličnoj situaciji kao Bajramović. Oduvijek je bilo lakše goniti poštena čovjeka nego se zamjerati kriminalnim grupama koje su spremne iskoristiti tuđu nesreću za vlastitu korist. Bilo bi mnogo interesantnije da je pravosuđe USK recimo pokušalo rasvijetliti veze vlasnika BH Investa i grupe ljudi koji su „rizikovali“ sa otkupom potraživanja Hypo leasinga iako mu je 2011 oduzeta licenca za rad. To je iz perspektive onih koji su godinama u problemu bio uvod u mračnu epizodu ovog leasinga.
Hypo Leasing, osnovan je 2001. u Mostaru, a kasnije preseljen u Sarajevo, dobio je licencu za rad 2009. godine. Nakon promjene upravljačke strukture za kratko vrijeme su izgubili licencu i prešli put od finansijske institucije do sredstva za lihvarstvo. Zato priča o Hypo Leasingu, sada preimenovanom u HETA pa IQR, nije samo priča o financijskoj instituciji koja mijenja svoj identitet. To je priča o sistemskom zatajenju, o pravosuđu koje umjesto da služi pravdi, služi interesima pojedinaca na štetu stotina običnih građana.
Dolaskom nove uprave, Hypo Leasing nije samo promijenio ime u HETA, a zatim u IQR, već i svoju operativnu filozofiju. Pretvarajući se u alat za lihvarstvo, ova institucija je, uz pomoć pravosudnog sistema, izmanipulirala tržište nekretninama, hipotekama i brisovnim dozvolama, ostavljajući građane bez domova i prava koja su im pravno pripadala, koja su platili.
Prijateljske veze ljudi okupljenih oko nekadašnjeg Hypo lesinga sa tužiocem Kapićem alarm su za hitnu akciju. Posebno zna li se da je Kapićev otac sudija koji je po priznanju daktilografkinje suda Fatime Husarević koristi svoj uticaj da kod kolege „pogura“ sinov slučaj protiv Bajramovića o čemu je Ljudski ba pisao u tekstu: BAJRAMOVIĆ TRESE PRAVOSUĐE: Objavio dokument koji ukazuje da mu je presuda montirana. Tužiocu,m ali ni sudijama nije smetalo što Bajramovića terete za lažno prikazivanje plaće za kredit, iako su i samom sudu izdavali potvrde sa netačnim iznosima plaća za kredite svojih službenika.
Zato je potrebna hitna akcija sa zahtjevima:
– Nezavisna istraga: Zahtjeva se temeljita i nepristrana istraga svih aspekata Hypo Leasing/HETA/IQR slučaja, uključujući uloge pojedinaca unutar pravosudnog sistema.- Podrška žrtvama: Obeštećenje i podrška žrtvama koje su financijski i emocionalno pogođene ovim skandalom moraju biti prioritet.- Reforme pravosudnog sistema: Implementacija strogih reformi unutar pravosudnog sistema kako bi se osiguralo da ovakvi slučajevi budu pravilno adresirani i spriječeni u budućnosti.- Transparentnost i odgovornost: Pojačana transparentnost u radu financijskih institucija i pravosudnog sistema, zajedno sa jasnom odgovornošću onih na vlasti.
Umjesto zaključka
Slučaj Bajramović i saga o Hypo Leasingu/HETA/IQR nije samo priča o financijskoj malverzaciji; to je priča o ljudima, o pravdi i o društvu koje teži boljem sutra. Dok se borba za pravdu nastavlja, ostaje nada da će ovaj slučaj potaknuti ne samo razmišljanje, već i djelovanje koje je nužno za izgradnju pravednijeg i transparentnijeg društva u Bosni i Hercegovini. Građani Unsko-sanskog kantona zaslužuju pravdu, a Bosna i Hercegovina zaslužuje budućnost u kojoj pravosudni sistem služi svima, a ne samo odabranima.