U novoformiranoj Vladi Unsko – sanskog kantona na čelo Ministarstva za pitanje boraca i ratnih vojnih invalida imenovan je dugogodišnji član Stranke demokratske akcije gospodin Tutić Almir. Ministar Tutić je poznat u narodu kao osoba koja ne zna izdati svoj narod, ali i domovinu.
Prvi elektronski intervju dao je našem portalu…
FIKRO: Šta su novina koja su regulisane Zakonom o dopunskim pravima demobilisanih boraca?
Tutić: Kantonalni Zakon smo prvo uskladili sa izmjenama i dopunama sa federalnim zakonom iz oblasti boračko-invalidske zaštite, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, koji su objavljeni u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” broj: 29/22, zatim smo napravili usklađivanje se federalnim propisima, u cilju priznavanja prava na novčanu naknadu za supruge umrlih demobiliziranih branilaca, i na kraju Ministarstvo je otklonilo određene nedorečenosti u Zakonu o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, zbog kojih se u praksi prilikom primjene pojavljuju određeni problemi, gdje smo uradili pravno rješenje za ostvarivanje prava na oslobađanja od plaćanja taksi prilikom rješavanja stambenog pitanja za člana uže porodice umrlog demobiliziranog branioca.
Znači mi smo svojim propisima uredili uslove, način i postupak za ostvarivanje prava, izmedu ostalog prava na novčanu naknadu, za supruge umrlih lica iz člana 2. Zakona a ovaj član pojašnjava definiciju branioca (Dobrovoljac, Organizator otpora, Veteran, Ratni vojni invalid, Dobitnik ratnog priznanja ili odlikovanja), zatim brisano je ograničenje do 25 godina života za ostvarivanje prava i brisanje ranije propisanog uslova za ostvarivanje prava po Zakonu za poginulog, umrlog, nestalog branioca kojim je bilo utvrdeno da prava ostvaruje bez obzira na godine života, a sad je omogućno ostvarivanje prava i djeci umrlog lica iz člana 2. Zakona bez obzira na godine života, određene izmjene i dopune Zakona odnose se na lokalni nivo, u smislu uređenja i održavanja spomen obilježja i šehidskih nišana/nadgrobnih spomenika odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992/1995. na području USK-a.
FIKRO: Koliko je ove godine dobilo stipendija studenti koji dolaze iz porodica boračkih populacija?
Tutić: Ove godine smo stipendirali 400 studenata sa 1.200 konvertibilnih maraka po studentu koji ostvaruju prava na ovaj vid podrške a dolaze iz kategorije boračke populacije, a koje pruža ovo Ministarstvo sa ukupnim iznosu od 500.000,00 KM za 2023.-u godinu. Svi koji ostvare pravo kao i do sada, dobijat će ove stipendije što je naravno velika stimulacija našim studentima, a nama čast i zadovoljstvo da im možemo pomoći i na ovaj način tokom obrazovnog usavršavanja, odnosno studiranja. Ukoliko bude manji broj aplikanata za stipendije, razmotrit ćemo da li ćemo sredstva dodijeliti onima koji ne ispunjavaju uslove odnosno koji su ponavljači ili ćemo sadašnjim korisnicima povećati stipendije. Naravno, i nama je u interesu da stimuliramo i pomažemo studente koji dolaze iz reda boračkih porodica, tako da ćemo razmotriti na koje još načine možemo biti njihova podrška, jer jednog dana kada okončaju studije, oni treba da dobiju posao i da ostanu na USK-a, u ovoj državi za koju su se borili njihovi očevi i majke, i koju će oni izgrađivati, voditi, voljeti i gdje će primjenjivati svoja stečena znanja.
FIKRO: Kakav je trenutno status pripadnika boračkih populacija?
Tutić: Oko 600 do 700 miliona na nivou Federacija Bosne i Hercegovine se izdvaja za pripadnike boračke populacije. Imamo naše pripadnike koji su veoma rano otišli u penzije, uglavnom su to nosioci najviših ratnih priznanja i odlikovanja, koji su otišli silom prilika veoma mladi u penzije, Vlada F BiH za njih uplaćuje u Federalni PIO/MIO do 65 godine života razliku u vini prihoda za isplate penzija, u tu kategoriju pripadaju i vojne oficire koji su otišli po Zakonu o prijevremenom povoljnom penzinisanju starješinskog, ratnog kadra, također imamo dobitnike najvećih ratnih priznanja koji dobijaju naknade za ratnja priznanja cca do 400 KM. Također, imali smo davanja za egzistencijalnu naknadu što je nekada bilo vremenski određeno, a sada se to pravo iz godine u godinu produžuje. Znači svi nezaposleni demobilisnai borci imaju naknade u visini jedne minimalne penzije, naravno iznos varira u skaldu s njihovim učešćem u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu. Omogućili smo da sva šehidska djeca sada mogu biti uvedena u prava koja se odnose na oslobađanja plaćanja naknada za stambenu izgradnju, malo kasnimo u nekim stvarima kada je u pitanju zapošljavanje, ali taj problem nije adekvatno i zakonito rješen više godina unatrag, ali slobodno mogu reći da mi iz našeg domena činimo koliko god možemo da rješavamo probleme pripadnika boračke pupulacija, pa i putem kreditnih linija za rješavanje stambenih pitanja do davanja bespovratnih sredstava po različitim osnovama. Pokušavamo uvijek naći najbolji način kako da sudjelujemo u rješavanju brojnih problema pripadnika boračkih kategorija. Sada uz sve ostalo, želimo raditi i na podizanju digniteta naše Odbrambeno-oslobodilačke borbe, kao i digniteta veterana oslobodilačkog rata.
FIKRO: Mislite na neke određene i nove projekte?
Tutić: Razmišljamo o nekoliko projekata koje bi kroz Zakon o značajnim datumima trebali donijeti, na primjer odrediti Dan zahvalnosti pripanicima Oružanih snaga RBiH, kao i da u okviru toga dana budu dodijeljivane značka i plaketa Veterana odbrambeno-oslobodilačkoga rata, također planiramo da osmislimo izgled i oblik značke i plakete koju bi dodijeljivali na Dan šehida, ideja je budu dvije značke, platinatasta i zlatna značka. Platinasta bi bila dodjeljivana za maloljetne pripadnike, a zlatna za one koji su bili stariji od 20 godina. Plaketa i značka ne bi imala druga financijska davanja-potraživanja osim onih jednokratni za nabavku, zasigurno bi mnogo značila njihovim obiteljima, jer svi oni su zapravo heroji. Što se tiče Zakona o obilježavanju značajnih datuma, možda će još trebati donijeti neke kriterije, mjerila i okvire o kojima trenutno razmišljamo, a odnosi se na to da sublimiramo značajne datume i samim tim smanji broj istih, sa kvalitetnim pristupom, sa kvalitetnim sadržajem kako bismo mogli definitrati po segmentima šta su sve značajni datumi koje mi trebamo poštovati i obilježavati. Primjera radi, ako je u pitanju stradanje Bošnjačkog naroda u Krajini ili šire u Bosanskoj Krajini, onda bi u tom jednom danu trebali nabrojati sva ta mjesta gdje su se desili masovni zločini i genocid i mi bismo na pravi način trebali sve to obilježiti, označiti i podići na jedan viši nivo, sa više pijeteta i dostojanstva, naravno niko ne može zabraniti ni lokalnim zajednicama pa ni mjesnim zajednicama da i dalje nastave obilježavati ono što je karakteristično za njihovo područje, ali Ministarstvo bi trebalo objediniti ili sublimirati te značajne datume, pa i da hronološki radimo na dokumentiranju, kako pisanom riječju tako video snimcima, snimanjem dokumentarnih filmova koji će govoriti o istini tokom našeg Odbrameno-oslobodilačkog rata, svemu onome kroz što smo prošli u borbi za BiH, tako da iza nas ostanu zapisani i dokumentirani referati i filmovi sudionika tog vremena i aktera dešavanja, koji će budućim generacijama biti svjedočanstvo o herojskoj borbi za domovinu BiH. Također, želimo nastaviti sa realizacijom ranije započetih projekata, kao što su “Pegaz”, koji je simbol 5. korpusa, a trebalo bi biti postavljen u strogom centru Bihaća ili… Također, imamo projekat Muzeja 5. korpusa koji je također izuzetno bitan, ali radimo i na realizaciji jednog od zasigurno najznačajnijih projekata i ovo će Ministarstvo zaista uložiti maksimalna trud da se on uskoro izapočne sa realizacijom, a radi se o projektu uspostave Veteranskog centra.
FIKRO: Šta znači ako možete da nam pojasnite projekt Veteranskog centra?
Tutić: Uspostava Veteranskoga centra na Unsko-sanskom Kantona bi imala svoj put koji bi krenuo donošenjem Odluke ili zaključka Vlade za osnivanje, a mogla bi se donjeti i ove godine, a dogodine bi planirati sredstva za uspostavu Javne ustanove Veteranski centar, a najbitnije je reći da je premijer Nijaz Hušić također upoznat i saglasan sa idejom o ovom projektu, i on kao šef i kapiten ovoga tima, a i svi ministri u Vladi USK-a su spremni podržati ovaj projekat, kao i lokalne zajednice, a u Gradu Bihaću postoje kapaciteti za ovaj projekat, koji je od ogromne važnosti i o njemu ćemo tek razgovarati.
Djelokrug rada ustanove je bi bio pružanje podrške i usluge branilačko-invalidske zaštite ovoj populaciji kroz program boravka ili smještaja, usluga psihosocijalne pomoći i podrške, usluga savjetovanja i pomaganja, psihološke djelatnosti, radno terapijske usluge, rekreacijske i rehabilitacijske usluge, kineziološki programi i fizikalne rehabilitacije, usluge promicanja zdravlja, i promicanje vrijednosti Odbrambeno-oslobodilačkog rata i kulture sjećanja.
Ciljana kategorija je stambeno nezbrinutih i socijalno ugroženih branitelja, bez obitelji kao i socijalno ugroženih lica (duševno oboljelih sa najtežim oblicima bolesti) kao zaseban paviljon unutar veteranskog centra.
Bilo bi omogućeno svim vetreranima koji su oboljeli poludnevni ili cjelodnevni boravak, uz stručnu pomoć, rehabilitaciju ali i druženje, kako bi njihov standard život bio poboljšan.
Mi naime imamo naše građane sa USK-a, ali i naše pripadnike koji se nalaze u Ustanovi za socijalno zbrinjavanje i zdravstvenu njegu – Drin Fojnica, koja je ustanova od posebnog društvenog interesa u oblasti socijalne zaštite, gdje se zbrinjavaju duševno oboljelih lica koja ne mogu da žive bez pomoći kantona, naš kanton ima preko 120 štićenika, a kanton na godišnjem nivou plaća cca 1.000.000,00 KM za njih, obitelji štićenika imaju preko 300 km do odredišta i statistički podaci govore da obitelji posjećuju štićenike većinom jednom godišnje, naravno zbog velikih troškova i slabe materijalne i socijalnog statuta obitelji štićenika, plan je da u zasebnom paviljonu smjestiti i ovu iznimno ugroženu i socijalno osjetljivu kategoriju.
Za sada još uvijek razmatramo sve mogućnosti financiranje sa svih nivoa, uključujući i F BiH, a bitno je reći da bi Veteranski centar nudio i smještaj korisnicima i sve bi bilo plaćeno, a postojanje takve ustanove bi zasigurno vratilo dignitet i ugled našim veteranima koji danas hodaju gradovima i općinama USK-a, često oboljeli od teških trauma, a to su upravo oni ljudi koji su bili prvi onda kada je trebalo golim životom braniti BiH, bacali se doslovce na neprijateljske tenkove i otimali ih, a sada su nažalost u situaciji da su oboljeli i da im treba pomoć.
Osim što ćemo u svojoj sredini voditi brigu o našim veteranima, javna ustanova će zasigurno doprinijeti i zapošljavanju stručnih kadrova, tako da je korist od njenog osnivanja višestruka. Nama je prvenstvemo najvažnije da Veteranski centar bude mjesto gdje ćemo onima kojima je potrebna pomoć, to i omogućiti, a da se oni ne osjećaju ni zaboravljeno ni odbačeno, jer kao što sam rekao, oni su bili prvi kada je to trebalo, i najmanje što im možemo dati je da imaju stručnu pomoć, ali i da znaju da su zauvijek naši i mi njihovi.
Pisao:Fikro Bosnić