Kuda ide zdravstvo USK-a!?Jedan dio u mirovinu, a drugi u zemlje europske unije. Ova preostala trećina „naučena“ je živjeti i raditi, malo je reći u PROSJEKU… preblaga je riječ…dok istovremeno uveliko razmišlja o odlasku.
Zdravstvo ne smije biti prosječno, ono mora biti ono što znamo i hoćemo, a najzad, ono što smo dužni obezbijediti našim sugrađanima. Uslovi u kojima se pruža zdravstvena zaštita stagniraju, godinama. Piramida hijerarhije je okrenuta naglavačke, godinama. Ne raspisuju se i ne planiraju specijalizacije iz deficitarnih grana medicine. I tu su se politika i lični interesi pojedinaca debelo uvukli, pa se zna kako lakše do specijalizacije, godinama. Uvijek je „viška“ medicinskog osoblja, a za nemedicinsko, po aktuelnoj stranačkoj pripadnosti, uvijek se nađe mjesto i neophodni su. O ovlastima da i ne govorimo. Vrlo brzo će, umjesto ljekara, postavljati indikacije za upotrebu i potrošnju lijekova, upotrebu medicinske opreme i sl.
Oni što su odgovorni za ovakvo stanje u zdravstvu ne ostaju u noći sa jednom ili dvije ampule lijeka koje će nekome možda spasiti život ili trebaju objasniti pacijentu da mora otići u apoteku kupiti neki lijek, jer ga u Domu zdravlja ili bolnici nemamo! A onda ni krivi ni dužni istrpiti najrazličitije izljeve nezadovoljstva! Vrlo, vrlo često sam ovaj ‘jedan’ jedini doktor u Domu zdravlja, u timu hitne medicinske pomoći i vrlo ponosna na taj isti tim, koji u uslovima koje ima daje svoj maksimum!
Laboratorijska i RTG dijagnostika u PZZ nedostupna je u poslijepodnevnim satima.
Stanovnici općina i gradova USK-a od poslijepodnevnih sati zdravstvenu uslugu u domenu primarne zdravstvene zaštite mogu dobiti isključivo u službama hitne medicinske pomoći, jer su to jedine službe koje rade nakon 14h. U 21 stoljeću!
Jedno dežurno vozilo, jedan ljekar,dva ili tri medicinska tehničara i jedan vozač. Posljedično trpi sekundarni nivo zdravstvene zaštite. A plaćenih timova od strane ZZO-a, puno više. PLAĆENIH! Novca navodno „nema“, negdje očito „curi“ i slijeva se u džepove pojedinaca, dok i dalje svjedočimo svakodnevnom nezadovoljstvu korisnika zdravstvene zaštite i uslovima u kojima se ta ista zaštita pruža. Nažalost i ovdje se kola lome na pogrešnima, na prvoj borbenoj liniji!
Fotelje ni za koga od nas nisu pravljene po mjeri i sa našim imenom ugraviranim na njima. Ali zato, na diplomama, stoji naše ime. To nam, valjda, ne mogu oduzeti.
U današnjem zdravstvenom sistemu radnici i pacijenti postaju samo brojevi na papiru. Najbitnije je na skupštini prikazati pozitivno poslovanje! A kako se pozitivno poslovalo, na čemu su i kako pravljene uštede, to niko ni ne spominje, niti ko pita.
Ukidaju se osiguranicima osnovne usluge zdravstvene zaštite samo radi plusa na računu ustanove, da se prezentiraju samurajske menadžerske vještine direktora.
I u suštini nije ni čudno što nikome ništa čudno nije…
U upravnim odborima zdravstvenih ustanova,među nekolicinom kompetentnih, sjede, reći ću ‘političari’ koji sa svojim kvalifikacijama i kompetencijama niti iz daleka imaju dodirnih tačaka sa zdravstvom, niti sa organizacijom rada zdravstvenih ustanova i službi u istima.
Ministarstvo zdravstva u potpunosti je ispolitizirano i gledajući odnos prema zdravstvenim ustanovama može se zaključiti da ustvari postoji samo za sebe. ZZO se kao takav davno isprofilirao.
Na kraju paradoks svih paradoksa, država ista, a plate u zdravstvu po kantonima sa razlikama i do 1000 KM!
Pojedinac ne može ništa, manjina vrlo malo, čak ih se na razne načine toliko marginalizira, da se užive u onaj PROSJEK s početka priče, jer, kakvo je vrijeme došlo i diplome se stiču preko noći, pa su u današnje vrijeme i najbolji u svom poslu zamjenjivi… jer ‘nisu’ poslušni…