One su naše komšinice, prijateljice, poznanice, kolegice s posla i to što su trpjele, trpjele su naočigled svih nas
Šta se ovo više dešava?! Komentar je to većine građana ove napaćene zemlje nakon tragičnih vijesti posljednjih dana iz Gradačca, Živinica, Bijeljine, gdje su monstrumi na svirep i brutalan način oduzeli živote svojim partnericama, a psihopate su nakon tog čina izvršile samoubistvo.
Jadne žene bile su izmaltretirane, mučene, ponižavane i zvjerski ubijene, a slučaj smaknuća nesretne Nizame iz Gradačca, gdje je monstrum, u liku njenog nevjenčanog supruga Nermina Sulejmanovića, iživljavanje i krvoločno ubistvo prenosio uživo na Instagramu, više liči na scenarij iz horor filma nego na nešto što se može desiti tu oko nas.
Nažalost, hajmo se osvrnuti i pogledati u oči jedni drugima. Nizama je naša komšinica, prijateljica, poznanica, kolegica s posla i to što je trpjela, trpjela je naočigled svih nas, u društvu gdje je uvriježeno mišljenje da je muškarac glava porodice i da on kosi, a žena vodu nosi, ili gdje se zna ko traktor vozi, a ko kapiju otvara.
Ako je sposobna da zaradi više od partnera, onda je ku*va koja ko-zna-šta-sve-radi-u-toku-radnog-vremena, ako je zgodna, ako se sređuje, šminka, nosi kraće haljinice, onda se je*e na svakom koraku, ako je silovana, to je zato što je sama tražila svojim stavom, garderobom, ponašanjem, ako je dobila šljagu iza uha, to je zato što je bila bezobrazna i obraćala mu se s nepoštovanjem dok su bili u društvu njegovih prijatelja… Niste nikada u svom životu čuli zdušno branjenje ovakvih ili sličnih teza? E, slučajevi u Bijeljini, Gradačcu, Živinicama i mnogim gradovima i selima prije ovih samo su manifestacija takvih pojava, stavova, karaktera našeg naroda, mentaliteta, pa i tradicije opjevane u brojnim pjesmama…
Nakon ovakvih, kao i u mnogim prethodnim slučajevima femicida tražili su se jači sistem, kažnjavanje, sankcioniranje nasilja. Nažalost, s obzirom na svu našu pasivnost, tromost, ni poslije brojnih ranijih slučajeva, ni poslije ovih, bosanskohercegovačkim ženama, ukoliko ne znaju same sebe zaštititi (a treba svaka znati: jedan šamar – bježi od njega glavom bez obzira. Ne čekaj drugi. I kada te psihički maltretira, zlostavlja, dresira, uskraćuje ti sve – idi! Tvoj život je važniji od bilo koje budale), ni sistem u tome neće pomoći.
Jer, kao i za sve, ne samo u BiH, ali se to trostruko više manifestira kod nas, za svako popravljanje stanja u oblasti poštivanja ženskih prava treba puno vremena. Dovoljno je samo podsjetiti da se Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ne savršeno, ali barem, za početak, kvalitetno rješenje, kiseli godinama u parlamentarnim ladicama.