ŽIVOTOPIS UKRATKO
Moje ime je Adnan Habibija na predstojećim prijevremenim izborima tražim vaše povjerenje da mi povjerite poslove Gradonačelnika Grada Bihać.
Rođen sam 23-eg aprila 1985. godine u Bihaću. Svoje djetinjstvo sam proveo u bihaćkom naselju Prekounje. Tu sam spoznao prvi put kakav je vazduh, miris vode i vrbu pored Une. Posebnim emocijama vezao sam se za naselje Vinica. Tu sam sam također vrlo često provodio svoje vrijeme kod majke i dida uživajući u bezbrižnom djetinstvu sa svojim prijateljima i rođacima.
1991. godine roditelji me upisuju u osnovnu školu u tadašnjeg naziva Ivo-Lola Ribar a današnjeg Donje Prekounje. 1992. godine vihor rata i agresija na Bosnu i Hercegovinu prekinula je sretno školsko doba. Više nismo igrajući se i pjevajući išli u školu, već u strahu da možda ne zaluta negdje granata.
Rođen sam u radničkoj porodici kakva je i većina bihaćkih porodica. Otac je prijeratni policajac kojeg je i rat zatekao u službi a majka domaćica. Ratni period često budi u meni pomiješane emocije kao što su tuga,strah, suze ali i ponos kada pomislim na snagu, želju, volju, boraca koji su nas tad branili.
Poslije osnovnog obrazovanja upisujem i završavam Srednju Medicinsku školu u Bihaću.
Cijeli svoj život tokom školovanja sam posvetio sportu i treninzima. Koš, košarkaška lopta , sportska dvorana Luke i igralište Bigram postali sastavni dio mog života. Sport me je oblikovao kao čovjeka. Ljubav prema sportu me upućuje na Pedagoški fakultetu Univerziteta u Bihaću gdje stičem diplomu nastavnika tjeslesnog odgoja. Imao sam sportske snove i planove. No, kako sam doživio tešku povredu, onemogućen sam da se bavim onim što sam iskreno živio i volio a to je sport.
Upisujem Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i stičem diplomu diplomiranog pravnika. Dobitnik sam priznanja od strane rektora za postignuti uspjeh tokom studiranja. Trenutno sam student na postdiplomskom studiju Pravnog fakulteta te već deset godina radim kao diplomirani pravnik u Zavodu zdravstvenog osiguranja USK-a.
Studiranje me na neki način uputilo u teme i pitanja iz političke zbilje. Vidio sam nepravdu i sugrađane čiji život me je i pokrenuo prema građanskom aktivizmu i borbi za prava radnika i građana.
2016. godine građani Bihaća su me izabrali kao gradskog vijećnika u Gradskom vijeću Bihać. Sav svoj trud i angažman sam uložio u borbu za prava ljudi onih kako mi to volimo reći običnih koji ne mogu sami da se za sebe bore.
Tokom četverogodišnjeg vijećničkog mandata podnio sam preko 120 inicijativa i pitanja. Moj je život protkan usponima i padovima, ali i čvrstom voljom i nepokolebljivom željom da moram da idem naprijed, te da život i kad je najteže ima smisla.
U vrijeme migrantske krize Zajedno sa brojnim sugrađanima učinili smo da se zaštite građani i njihova imovina, a migranti smjeste u okvir prihvatnih centara. „BIRA“ je postala simbol otpora „šačice ljudi“ kako nas tada nazvaše protiv neodgovorne i bahate vlasti.
Ubijeđen da niti jedno društvo ne može opstati bez stabilne i jake radničke klase shodno tome sam se založio za izmjenu gradske odluke o radnom vremenu, gdje sam uz mukotrpnu borbu uspio se izboriti da naši radnici imaju slobodne vjerske i državne praznike koje mogu iskoristiti sa svojim porodicama.
Često se sjetim i firme „Laser“ kada je stotinu radnika ostalo bez posla zajednički smo pokušali spasiti što se spasiti da, ali nismo uspjeli. Onda se sjetih didovih priča o propasti njegovog Šipada i ostalih bihaćkih giganata uništenih kriminalnom privatizacijom.
Sve ovo je oblikovalo moju želju da se borim za društvo u kojem svaki čovjek ima priliku. Da su promjene moguće. Ako promjenimo svijest možemo da mijenjamo svijet.
.
Teška vremena i izazovi su pred nama, nove krize i teškoće su jasne i nezaobilazne. One su motiv moje kandidature.
Uvjeren sam da mogu odgovoriti dužnostima i obavezama koje se nameću ovim izborom.
Dragi sugrađani, dragi prijatelji sa Vama mogu sve…
Očekujem od vas da mi 5. februara ove godine povjerite posao gradonačelnika.
Neću vas izdati na tom poslu, već HRABRO za Bihać izaberimo put ka budućnosti.
Vaš Adnan Habibija…