Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Bosna i Hercegovina primijenila je jednu od najrepresivnijih strategija u Evropi u borbi protiv korona virusa. Tako su se u sprečavanju širenja pandemije bh. vlasti odlučile starijima od 65 godina potpuno zabraniti kretanje, kao i maloljetnicima (doduše, bili su velikog srca pa su na kraju ipak odlučili starcima omogućiti da odu po penziju, a djeci da se voze u automobilima, samo nije jasno gdje), uvesti policijski sat koji je u početku nastupao prije mraka (pa je malo skraćen) , uslužnim djelatnostima gotovo potpuno zabraniti rad, izvesti policiju na ulice i općenito trenirati strogoću širokim spektrom metoda policijske države. No ni tu nije bio kraj, pa je načelnik Federalnog štaba civilne zaštite Fahrudin Solak, s vokabularom Abdulahe Skake i energčinošću lika iz Romerove “Zore mrtvaca”, najavio da se razmišlja o uvođenju ni manje ni više nego potpunog, 24-satnog karantina za sve građane Federacije BiH.
Uzaludna su upozorenja stručnjaka da rješenje ne može biti u zatvaranju u kuće, nego u razvijanju “imuniteta krda”, uzalud su i upozorenja da potpuna zabrana kretanja za mnoge starije osobe, poput one s hipertenzijom, može biti fatalna, nebitna je i činjenica da niti jedna uređena država nije primjenjivala ovakve drakonske mjere… Bh. vlasti odlučne su ubiti virus tako što će ubiti život.
Onaj ko jeste uvodio ovakve mjere i ko im je očito inspiracija u borbi protiv korone je autokrat iz istočnog susjedstva Aleksandar Vučić koji je, nakon što je u posljednjih nekoliko godina uspio uništiti opoziciju, izopčiti neposlušne novinare i od kompletne države napraviti “Parove” i “Zadrugu”, se odlučio protiv korone obračunati s vojskom na ulici, policijskim časovima, zatvorima za neposlušne i hapšenjem novinara koji se usude pisati o katastrofalnom stanju u srbijanskom zdravstvu. Upravo je osioni autokrat iz Srbije prije nekoliko dana na nacionalnoj televiziji predlagao potpunu 24-satnu zabranu kretanja za sve građane, a na pitanje zaprepaštene voditeljice Jovane Joksimović “pa šta će ljudi jesti onda?”, samouvjereno odgovorio: “Ne znam ni ja, prvi put u životu ću da vidim”.
I dok u Sarajevu po nalogu njegovih političkih pokrovitelja Solak u kameru bunca gluposti koje Vučić u svojoj poludjeloj glavi smišlja, u međuvremenu nam tragične, užasavajuće priče s terena pokazuju šta je zapravo svarni uzrok ovakvog djelovanja vlasti u BiH.
Elna Pašagić, supruga 60-godišnjeg, do tada zdravog epidemiologa Šefika Pašagića, koji je preminuo od korone, otkrila je medijima da je njenog supruga prije ubio zdravstveni sistem u našoj državi, nego sam virus. Danima su Pašagića s temperaturom najprije vraćali kući i davali mu lijekove za obične bolesti, zatim ga odbijali pregledati i testirati pod izgovorom “nedostatka opreme”, potom je nastao administrativni rat između dva doma zdravlja oko toga koji treba da ga primi, pa je dva puta testiran negativno na virus COVID-19, da bi, nakon što je na kraju, iz trećeg puta, ipak utvrđeno da je pozitivan, doktor Pašagić preminuo prije nego što su stigli staviti na respirator. Identičnu sudbinu prethodno je doživjela jedna gospođa iz Hrasnice koja je punih deset dana obilazila lokalnu ambulantu, bez da je iko u njenim dramatičnim, i u konačnici pogibeljnim simptomima prepoznao mogućnost da je zaražena korona virusom.
Da su dr. Pašagić i gospođa iz Hrasnice imali sreću živjeti u nekoj uređenijoj i normalnijoj zemlji, vjerovatno bi i danas bili živi. No, oni su živjeli u Bosni i Hercegovini, državi u kojoj nakon 30 godina korupcije, nepotizma, otimačene i stranačkog iživljavanja nad društvom, ljekari (oni preostali koji nisu otišli u zapadne zemlje da prodaju svoju pameti) u jeku svjetske pandemije virusa na raspolaganju nemaju “sofisticiranu” medicinsku opremu u vidu maski i rukavica, u kojoj zaraženi na očigled osiguranja i osoblja bježe iz bolnica i u kojoj je broj zaraženih zvanično i dalje na “mimunimu”, jer te na virus testiraju nakon što uspješno podlegneš.
Oni su živjeli u državi u kojoj su 30 godina otimanja poreskog novca produktivnog stanovništva i međunarodne sadake, progutali namješteni tenderi, stranačko uhljebljivanje i poticanje diletantnizma, poltronstva i lopovluka kao glavnih vrlina za vladanje i upravljanje.
Rezultat toga svega je invalidska i poluraspadnuta država u kojoj apsolutno niti jedna institucija ne radi svoj posao.
Da upravljaju ovakvim, invalidskim sistemom koji su sami godinama brižljivo stvarali, znaju i oni koji su se u ovom nesretnom trenutku zatekli na vlast. Njihov motiv u svemu je jasan. Svjesni činjenice da bi s ovakvim zdravstvenim i državnim sistemom iole veća pandemija dovela do potpunog kolapsa i katastrofe neslućenih razmjera, odlučili su najrestriktivnijim mogućim mjerama i iživljavanjem nad građanima i ekonomijom spriječiti i samu mogućnost da iko mora zavisiti od njihovog sistema.
S druge strane, ne propuštaju priliku da u mikrofone svaki dan autoritativno prijete drakonskim kaznama i prozivaju “neodgovorne građane” koji se ne pridržavaju njihovih plemenitih uputa prepisanih iz udžbenika Kim Jong Una. I ovdje je motiv jasan: za sve dosadašnje i buduće smrti, nedaće i katastrofe koji bi uzrokovao njihov invalidski državni sistem što više krivicu prebaciti na same građane kako se, ne daj Bože, ne bi otvorilo pitanje odgovornosti same vlasti i sistema koji je stvorila.
Ipak, na svu sreću, građani se krajnje odgovorno ponašaju. Iako se neodgovorni pojedinci uvijek i svugdje mogu naći, građani BiH se ogromnom većinom pridržavaju uputa. Ulice su nam prazne, ljudi se ne primiču jedni drugima, ne rukuju se, nose maske i rukavice.. Ovo i ne treba previše da čudi. Uz ovakav zdravstveni i državni sistem u BiH, niko normalan neće se usuditi rizikovati da se razboli, pa da zavisi od njega. Bolje mu je odmah popiti pakovanje Domestosa.
Ipak, ako i poslije pandemije ostane razuma i pameti, pitanje koje će se morati, i to mnogo drastičnije i beskompromisnije postaviti odgovornima je: Gospodo, zašto živimo u hendikepiranoj državi u kojoj nijedna institucija nije u stanju da uradi išta kako Bog zapovijeda?
Izvor vijesti: haber.ba