Lista velikih grijeha
Lista velikih grijeha (prema knjizi Kitābu-l-kebāir islamskog učenjaka Šemsuddina ez-Zehebija)
Širk (pripisivanje Allahu druga ili saučesnika). Širk je najteži grijeh i, po slovu Kur’ana, to je neoprostiv grijeh: Uistinu, Allah neće oprostiti da Mu se čini širk (neko drugi smatra ravnim), a oprostit će, kome hoće, ono što je mimo toga. (En-Nisa’, 48. i 116. ajet) Ovaj ajet, u istoj formi, ponavlja se dva puta u Kur’anu a o širku i mušricima govori se, inače, u stotinama kur’anskih ajeta s obzirom da je to najveći grijeh i da su njegove posljedice pogubne. U islamskoj literaturi se navodi da se širk dijeli na veliki i mali. Veliki širk (eš-širku-l-ekber) je obožavanje nekoga pored Allaha ili činjenje bilo koje vrste ibadeta nekom drugom pored Njega (kao npr. prinošenje žrtve, činjenje dove i sl.) Širk, dakle, ne podrazumijeva nijekanje Allahovog postojanja jer Kur’an jasno ističe da su arapski mušrici vjerovali u Allaha ali su istovremeno vjerovali i u kipove, smatrajući da oni približavaju Allahu, odnosno pribavljaju određenu korist ili nanose štetu. Kur’an je upravo takvo vjerovanje kvalifikovao širkom, naglašavajući da je to neoprostiv grijeh.
Mali širk (eš-širku-l-asgar ili er-rijā’) je pretvaranje i neiskrenost u djelima, tj. činjenje dobrih djela radi toga da bi se pred nekim pokazalo i time ostvario određeni dunjalučki ineteres a ne Allahovo zadovoljstvo. Allahov Poslanik, a.s., veli da je Allah Uzvišeni rekao: “Ja nemam nikakve potrebe da Mi se drugi pripisuju ravnim, pa ko bude uradio djelo i u njemu Mi pridruži još nekoga, ostavljam njega i njegovo djelo”. (Prenose Muslim i Ibn Madže)
Potrebno je istaći da je kufr (nijekanje i nevjerovanje u Allaha, dž.š., na način kako je to pojašnjeno u Kur’anu i poslaničkoj misiji Muhammeda, a.s.) sastavni dio širka, što znači da je svaki kafir istovremeno i mušrik. Allah, dž.š., u suri El-Kāfirun (Nevjernici) kaže: Reci: “O nevjernici! Ja ne obožavam ono šta vi obožavate, niti ste vi obožavatelji onog šta ja obožavam! I nisam ja obožavalac onog šta obožavate, niti ste vi obožavaoci onog šta obožavam! Vama vjera vaša, a meni vjera moja!“ Ovaj kur’anski tekst na početku oslovljava one koji poriču istinitost Kur’ana kao Božije objave sa: ejjuhe-l-kāfirun! (O, vi koji ne vjerujete!), a na kraju kaže: Lekum dinukum ve lije din! (Vama vjera vaša, a meni vjera moja!) Dakle, i pored činjenice da oni ne vjeruju da je Kur’an uistinu Božija objava i da je Muhammed, a.s., Božiji poslanik, Allah Uzvišeni je to njihovo nevjerovanje nazvao dinom, tj. vjerom. To ukazuje ne veoma bitnu karakteristiku čovjeka: on je stvorenje koje mora u nešto vjerovati. Ukoliko odbije vjerovati u Allaha Uzvišenog i poslanstvo Muhammeda, a.s., to ne znači da će on biti slobodan i da neće vjerovati u neko drugo, lažno božanstvo. Vjerovanje u Allaha na način kako je to dostavio vjerovjesnik Muhammed, a.s., oslobađa čovjeka od vjerovanja u sva lažna božanstava. Upravo zbog toga se pripadnost islamu očituje kroz dva šehadeta (svjedočenja): da nema boga osim Allaha (tj. da je samo Allah bog) i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik. Kada neko želi postati musliman od njega se ne traži da posvjedoči da bog postoji, već da kaže: lā ilāhe illellāh (nema boga osima Allaha).
Na osnovu navedenog jasno je da je kufr (nevjerovanje), zapravo, sastavni dio širka. Kufra, u suštini, i nema. On postoji samo kao jedna deklarativna forma, tj. ljudi se mogu tako izjašnjavati, ali onaj ko za sebe kaže da je kāfir, to ne znači da je on ne vjeruje, jer postoje brojna lažna božanstva u koja će on, zasigurno, vjerovati. Vjerovanje u Allaha oslobađa ljude od robovanja bilo kojem lažnom idolu ili božanstvu. Stoga je ispravno reći da je svaki kāfir istovremeno i mušrik, i ako se prije smrti ne pokaje, onda on spada u kategoriju onih kojima neće biti oprošteno jer je širk neoprostiv grijeh. Zbog ovog razloga imam Ez-Zehebi nije tretirao kufr kao zaseban grijeh s obzirom da je on obuhvaćen širkom.
Bespravno ubijanje. Ovaj grijeh spada, također, u mubiqāte – uništavajuće ili najveće velike grijehe. Allah Uzvišeni je Onaj koji daruje život i samo On ima pravo da ga (od)uzme. Naravno, u islamu postoji smrtna kazna za određene prijestupe ali to nije prepušteno pojedincima već je u nadležnosti vlasti, zakonodavne, sudske i izvršne. U ovaj veliki grijeh svakako spada i abortus, koji je u današnje vrijeme izuzetno raširen. Zapravo, abortus spada u najgnusnije oblike bespravnog ubijanja jer se uzima život stvorenja koje je potpuno bespomoćno. Islamski učenjaci kažu da je abortus dozvoljen jedino u slučaju kada je u pitanju život majke, nakon što to potvrdi grupa pouzdanih ljekara.
Sihir (magija). Bavljenje sihirom spada u najteže grijehe (mubiqat), kao što se navodi u poznatom hadisu: “Čuvajte se sedam uništavajućih grijeha…”, gdje je nakon širka i bespravnog ubijanja, na trećem mjestu, spomenut sihir. To dovoljno govori o pogubnosti ovog grijeha. Zbog toga je za onoga ko se bavi sihirom u islamu predviđena izuzetno teška kazna. Sihira ima više vrsta, a zajedničko im je to da sihirbaz (osoba koja se bavi sihirom) komunicira sa svijetom džina i šejtana, kojima prinosi žrtve i čini druge oblike širka kako bi zadobio njihovu naklonost i podršku. Zbog toga je sihir spomenut u hadisu Allahovog Posalnika odmah neposredno nakon širka jer je u bliskoj vezi s njim. Nažalost, bavljenje sihirom postalo je danas veoma unosan posao, pa se mnogi time bave. Veoma česta pojava je i pravljenje tzv. zapisa i hamajlija, koje sihirbazi prave tako što, uz kur’anske ajete, ispisuju i određene simbole s kojima veličaju džine i šejtane koji su im u službi. To je otvoreni širk i bavljenje tim prljavim poslom spada u najteže grijehe. Odlazak takvim osobama je, također, veliki grijeh.
Ostavljanje namaza. Uzvišeni Allah je rekao: A njih zamijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za strastima (požudama) pođoše; oni će sigurno zlo proći, osim onih koji se budi pokajali, i vjerovali i dobro činili. (Merjem, 59, 60) Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Između čovjeka, širka i nevjerstva je ostavljanje namaza.” (Prenose Muslim i drugi) U drugoj predaji stoji: “Ono sto je između nas i njih (nevjernika) je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik.” (Prenose Ahmed i drugi, vidjeti Sahihu-l-Džāmi’, br. 4.143) Svi islamski učenjaci su saglasni da je namaz jedna od temeljnih i najvažnijih islamskih dužnosti. Te dužnosti nije niko oslobođen, čak ni putnik niti bolesnik. Obavljanjem namaza čovjek stalno osvježava vezu sa svojim Stvoriteljem a učestalost namaskih vremena ima za cilj da čovjek nikada ne zaboravi svrhu i zadatak svog života u vrtlogu ovosvjetskih kretanja i aktivnosti. Zato je ostavljanje namaza izuzetno velik i težak grijeh.
Nedavanje zekata. Davanje zekata je treći islamski šart. Allah, dž.š., u Kur’anu govori u brojnim ajetima o zekatu a u pojedinim ajetima se prijeti strahovitom ahiretskom kaznom onima koji ne budu davali zekat: Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili. (Ali ‘Imran, 180)
Nepostiti dane ramazana bez opravdanog razloga. Dakle, evidentno je da je imam Ez-Zehebi u velike grijehe ubrajao izostavljanje bilo kojeg islamskog šarta. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Islam se temelji na pet stvari: svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.” (Prenose El-Buhari, Muslim i drugi)
Ostavljanje hadža i pored mogućnosti da se obavi. Allahov Poslanik je upozorio da, kada musliman koji je bio u mogućnosti da obavi hadž a on to nije učinio, kada takav bude umirao onda neka odabere da li će umrijeti kao jevrej ili kršćanin! Ovo je veliko upozorenje svim muslimanima da povedu računa o ovom islamskom propisu. Postoje brojni hadisi u kojima se naglašava važnost obavljanja hadža, koji je jedan od pet temelja islama i koji je obaveza svima onima koji imaju materijalnu mogućnost da podnesu njegove troškove. U slučaju da čovjek ne može, zbog lošeg zdravstvenog stanja, lično otići na hadž, tada će poslati bedela, osobu koja će za njega obaviti hadž.
Neposlušnost prema roditeljima. Poslušnost i dobročinstvo roditeljima je strogi vjerski imperativ. U Kur’anu časnom se, nakon naredbe da se robuje samo Allahu Uzvišenom, ističe: ..ve bi-l-validejni ihsana, tj. roditeljima dobro činite! To se odnosi na sve ono što, po islamskom učenju, nije zabranjeno. Prema roditeljima se ne smije postupati grubo i osoro (Kur’an zabranjuje da im se kaže čak i “Uh!”), niti im se smije učiniti bilo kakva neprijatnost. Čovjek mora, kako se ističe u Kur’anu, pored zahvale Allahu biti zahvalan i svojim roditeljima. Djeca su dužna izdržavati svoje roditelje i voditi brigu o njima onda kada oni iznemogu i ostare. U vjerodostojnim hadisima se navodi da je Allahov Poslanika, a.s., rekao da Allah, dž.š., za svaki grijeh može odgoditi kaznu za Budući svijet (ahiret) osim za neposlušnost roditeljima, za taj grijeh kažnjava još na ovom svijetu!
Kidanje rodbinskih veza. Et-Tirmizi u svome Sunenu prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “U Džennet neće ući onaj ko bude kidao rodbinske veze!” Ovaj hadis se prenosi i u drugim hadiskim zbirkama. Održavanje rodbinskih veza je u islamu strogo naređeno. Imam Ez-Zehebi pojašnjava da to, pored posjećivanja, podrazumijeva i materijalno pomaganje, naročito bližnih srodnika kao što su brat, sesta, dajdža, amidža, tetka po ocu i majci itd., ukoliko im je potrebna pomoć i, naravno, kada je čovjek u mogućnosti i posjeduje imetak kojim može materijalno pomagati svoju rodbinu. U jednom hadisu se poručuje “da onaj ko želi da mu se poboljša opskrba i produži životni vijek, nek održava rodbinske veze”.
Blud (zinā, zinālūk). Po islamskom učenju bludom se smatra svaki nezakonit, vanbračni spolni odnos. Za ovaj prijestup je predviđene šerijatska kazna još na ovom svijetu, s obzirom da je to grijeh koji ostavlja pogubne posljedice u životu ljudi. U hadisima se govori o strahovitom kažnjavanju bludnika i bludnica i na Budućem svijetu. Da bi se sačuvalo od bluda islam je zabranio sve ono što vodi ka njemu kao što je ragolićavanje, gledanje golotinje, osamljivanje, bestidan govor, promoviranje nemorala itd. Iako to nije spomenuto u Ez-Zehebijevoj knjizi o velikim grijesima smatramo bitnim napomenuti da je spolno općenje sa životinjama, također, gnusan veliki grijeh. To je strogo zabranjeno i o tome treba govoriti jer je ta anomalija prisutna i u današnjem vremenu. Štaviše, to se čak i promovira putem određenih filmova i interneta.
Homoseksualizam, lezbijstvo i općenje za ženom u njen analni otvor (analni seks). Sve navedene radnje su veliki grijesi. Homoseksualizam i lezbijstvo su strašne nastranosti i razvrat najgore vrste, i za njihove počinioce u islamskom zakonodavstvu je predviđena sankcija još na ovom svijetu. Allahov Poslanik, a.s., je prokleo osobe koje upražnjavaju analni seks,. U više hadisa se poručuje: “Proklet je onaj ko spolno opći sa ženom u njen analni otvor.” (Prenose Ahmed i Ebu Davud)
Kamata. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava da kamata ima 70 vrsta grijeha, najblaži je kao kad bi čovjek činio blud sa svojom majkom! (Ovaj hadis je sahih, verifikovao ga je poznati hadiski stručnjak Ibn Hadžer el-‘Askalani u svom rezimeu Munzirijevog djela Et-Tergibu ve-t-terhib). Današnji haos i ekonomska kriza koja je pogodila ljude u svim dijelovima svijeta uzrokovani su upravo kamatnim sistemom poslovanja. Allah Uzvišeni u Kur’anu časnom (sura El-Bekare, ajeti 278, 279) nagoviještava rat onima koji odbijaju da se povinuju Njegovoj zabrani kamate. Interesantno je, primjećuje imam Ez-Zehebi, da je Allah Uzvišeni “objavio rat” samo za dva grijeha ili dvije vrste prijestupa: prvi je kamata a drugi je vrijeđanje i neprijateljstvo prema Allahovim čestitim robovima.
Jedenje imetka siročeta i nepravda (zulum) prema jetimu. Naravno, s ovim se ne misli samo na “jedenje” već svako bespravno korištenje i otimanje imovine koja pripada siročadi (jetimima). Također, veliki grijeh je i bilo kakvo nepravedno postupanje prema jetimimima. Allahov Poslanik je kazao da će onaj ko bude skrbnik siročetu (kafilu-l-jetim) biti s njim (Poslanikom) u Džennetu.
Laž na Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika. Ovo se posebno odnosi na one koji su u poziciji da tumače islam i islamske propise, ukoliko bi to radili tendenciozno i zarad nečijeg hatara i prohtjeva, pa dodavali ili oduzimali od islama. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Onaj ko namjerno slaže na mene neka se pripremi za Džehennem!” (Prenose El-Buhari i Muslim)
Bježanje sa bojnog polja. Ovaj grijeh spada, također, u mubiqate, uništavajuće grijehe s obzirom da bježanje s bojnog polja ostavlja prostor neprijateljima da unište islam i muslimane. Naravno, u vezi s ovim pitanjem postoje u fikhu detaljna pravila, koja pojašnjavaju u kojim situacijama je dozvoljeno napustiti bojno polje.