Mnogi me u gradu prepoznaju kad me vide, zovu me da popijem kafu s njima, popričam
Enes je postao instant hit u cijeloj regiji. Dečko ima 15 godina, i sam samcat radi što općina ili država ne rade: krpi rupe na cesti blizu jednog graničnog prijelaza u BIH. Ekipa RTL-a Direkt otišla je do Velike Kladuše i saznali da priča nije baš tako vesela: Enes, naime, ne ide u školu.
Johovica. Selo kod Velike Kladuše u BiH. Pusto mjesto, bez asfalta, poneka vikendica, ovce i vrlo malo domaćih ljudi. Prije 30 godina ovdje je živjelo 700 stanovnika, a kako kaže porodica Džananović kaže – ima ih jedva 100.
– Ima nas 11 u razredu. Ne, nemamo se tu gdje igrati, ima gore samo iznad. Zna mi biti jako dosadno – govori Jasmin Džananović.
Jasmin ide u osnovnu školu koja mu je blizu kuće. Ali njegov stariji brat Enes, u srednju više ne ide. Roditelji kažu da ne mogu platiti autobus do Kladuše. U školu bi se, kaže, vratio da ima finansija.
– Ali nemam sada dovoljno. Za školu sada ne skupljam, za to mi treba oko 2.500 eura do 5.000 maraka. Trenutno skupljam da kupim traktor pa da mogu orati drugima njivu – govori.
Ima 15 godina. Već sada radi za svoj džeparac, ali i da bi platio račune porodica. Kada bi mogao birati – bio bi poljoprivrednik.
– Odlučio sam tako. Čitav život se baviti poljoprivredom. Samo da mi je nabaviti traktor, a to planiram kroz godinu dana – govori.
– Kada je sezona nama je Hrvatska san. Tamo u šumu odemo – beremo plodove šumske. Kesten, šipak, jagoda. To je ljeti. Svi beremo i tako zajedno prodajom zarađujemo za hranu, račune, za kuću, za školovanje – objašnjava Jasminka Džananović pa pokazuje “eno ondje ona šuma je Hrvatska”.
Toliko su blizu granice – da im nekada i ovce pobjegnu u Hrvatsku. A 10 kilometara dalje od Johovice, putem kojeg Enes ponekad prijeđe i pješke, je granični prijelaz Hadžin Potok. Enesovo privremeno radno mjesto. On krpa cestu jer se na općinu čeka već godinama. Alat su mu lopata i kanta, a nabavio je i pijesak. I tako postao regionalni hit.
Na pitanje zašto je to odlučio krpiti, odgovara:
– Na Facebooku na stanici GP Maljevac pogledao sam da su napisali da je ovdje bilo 70-80 rupa. Meni bilo žao naroda koji su prolazili sa skupim i jeftinim autima. Pošto sam automehaničar, onda znam kad im guma upadne u rupu, ode ležaj ili upadne kamen među hladnjak i čovjek ostane na cesti. Bilo mi je žao i onda sam ja odlučio to popraviti – govori Enes za RTL Direkt.
Kaže – ljudi mu se zahvalni, a ponekad mu ostave i novac, iako on to ne traži.
Enes umjesto države krpi rupe na cesti i radi za džeparac, ali ne ide u školu: „Skupljam novac da kupim traktor“.
– Mnogi me u gradu prepoznaju kad me vide. Zovu me da popijem kafu s njima, popričam. Kada postanem punoljetan sigurno ću se zaposliti za bolju plaću tako da mogu imati život – govori Enes.
Dobar život u Johovici. Jer ako Enesa pitate – kući je naljepše, iako su to ovdje mnogi učinili, on ne planira ići vani.