Svakodnevno znamo slušati kako je naše medicinsko osoblje i doktore nazivaju herojima u bijelom.
Pogotovo kad se bliže izbori, političarima obično budu puna usta heroja u bijelom.
Inače u svakoj normalnoj državi prema herojima se odnosi s poštovanjem i maksimalnom brigom.
Godinama slušamo kako medicinskog kadra fali u Kantonalnoj bolnici Doktor Irfan Ljubijankić međutim u zadnjih osam mjeseci zaposleni u istoj je najmanje medicinskog osoblja,svega petnaestak. Uvjeti u kojima rade su ispod zadovoljavajućeg a plate su uglavnom ispod prosjeka.
Kad bi se pitali ima li gdje gore, ima naravno, kod nas uvijek ima gore a to je Dom zdravlja Bihać.
Uposlenici Doma zdravlja Bihać su bolje uvjete za rad imali za vrijeme ”ODBRANBENO OSLOBODILAČKOG RATA”. Tri godine osoblje radi u objektu koji se treba rušiti i u svakoj normalnoj državi u njega bi bio zabranjen ulaz. Pored uvjeta odnosno neuvjeta radnici Doma zdravlja imaju i problem sa niskim platama i manjkom stručnog kadra. Radnici ove dvije ustanove se s razlogom pitaju kome oni pripadaju i kakvi su to heroji kad o njima niko ne brine a oni brinu za hiljade stanovnika Usk-a.
U razgovoru sa mnogima uposlenima ove dvije ustanove koje su žila kucavica za Usk-a pitaju se jedno hoće li oni dobiti pomoć od 2,500 km ili ne.
Pisao:Fikro Bosnić