Devetog januara smo mi odlucili nastati ,KAKO?!
Imali smo bolesnu ideju koja se zvala velika Srbija. Plan je bio pobiti sve sto ima ime Muhamed , Mujo ili bolje receno sto je muslimansko.
Da bih ja nastala svi su mi pomagali i Srbija i Europska unija , UN ,cak i izdajnici toga naroda kojeg smo trebali istrijebiti , Fikretovci ali i vrh pravoslavne crkve sa molitvom je ispracao koljace na narod koji je bio goloruk i neduzan.
Ali bila je jedna ekipa koja se okupila i razvalila nam planove ,a ta ekipa se zvala ARMIJA BOSNE I HERCEGOVINE.
Kada smo vidjeli da umjesto njih mi nestajemo ,onda nam je pomogao UN da opstanemo. Zauzvrat smo napravili GENOCID u SREBRENICI.
U stvari mi smo ratovali samo 5 mjeseci ,zadnji 5 mjeseci u 1995 godini .Prije toga smo ubijali nenaoruzane zene djecu muskarce i sve sto se povezivalo sa rijec musliman.Zadnji pet mjeseci smo ratovali i odmah poraženi.
Tako mi ,deveti januar, slavimo ne kao svoj dan nego dan kada smo krenuli u poraz i pravljenje genocida.Istom retorikom idemo i nakon 30 godina ali nikako da taj bedem Bosnjaka i onih muslimana sto ih ne uspijesmo pobiti slomimo.
Ja jos postojim ali su sve naznanke da cu NESTATI.Da nestanem imam dva načina: na onaj koji sam nastala ili da se ugasim kao vatra na kisi. Ovaj mi prvi plan bas i ne ide u korist .Gledajuci 95 jos imam strah od rijeci koja ne znam sta znaci, TEGBIR, ali sto god znaci imam i sada i traume i strah.
Mi se bojimo zato lajemo jel pas koji laje se u stvari boji i ne ujeda.
Bosna i Hercegovina je bila i bice, ne mozes to slomiti a ne mozes istrijebiti muslimane jer imaju ono sto mi nemamo a to je Boga uz sebe.
Pisao:Fikro Bosnić