Realno su postojale vrlo velike prepreke da se uspije. Prvo, Statut Međunarodnog suda pravde postavlja izuzetno visoke kriterije za moguće pokretanje revizije. Tome treba dodati i brojne nepovoljne unutrašnje, regionalne i međunarodne okolnosti. Ali i pored toga smo bili svjesni da moramo iskoristiti i tu najmanju šansu
Dogovor je bio da od 2007. godine agent BiH Sakib Softić otvori “četvere oči” i da prati da li će se pojaviti nove činjenice i novi relevantni podaci da bi se moglo pristupiti reviziji. U međuvremenu je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u više navrata organizirao međunarodne simpozije s relevantnim učesnicima na kojima su razmatrani različiti aspekti presude. Ovo je ekskluzivno za časopis Stav otkrio profesor ustavnog prava i bivši agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, član ekspertnog tima za reviziju, univerzitetski profesor Kasim Trnka.
Otkriva da se od proljeća prošle godine intenzivno radilo na utvrđivanju koncepta podneska i na samim dokazima. Ekspertni tim pritom je imao velikih problema jer su i dalje brojni dokazi ostali nedostupni. Trnka kaže da je Softić uputio nekoliko dopisa na relevantne adrese tražeći da mu se ustupe određeni dokumenti i nije dobio odgovore. “Međunarodni i domaći tim oformio je agent Softić, a ne član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović”, rezolutan je Trnka jer je Softić imao legitimitet i pravo da to čini. “Sam Izetbegović je rekao da podržava, i to je logično. Prema tome, on je stao na stanovište da je agent taj koji je dobio mandat, da je to njegova dužnost, a bio je u konsultacijama s Izetbegovićem i s Fondacijom ‘Pravda za BiH’, koja je kao nevladina organizacija prikupljala sredstva i u vrijeme prvog postupka i sada za reviziju”, rekao je, među ostalim, član ekspertnog tima Kasim Trnka, koji je za Stav komentirao i političke manipulacije u vezi ovog slučaja.
STAV: Kao jednog od pravnih stručnjaka koji je najgorljivije zagovarao pokretanje revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, je li Vas iznenadila odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu da, iz proceduralnih razloga, neće ni razmatrati zahtjev za revizijom?
TRNKA: Prokomentirao bih vaš uvodni dio pitanja, a to je da sam jedan od najgorljivijih zagovaratelja revizije. Čini mi se da su to svi ljudi koji su svjesni planetarnog značaja zločina genocida, kao najtežeg zločina po međunarodnom pravu, ali i svi oni koji su svjesni da je BiH pogođena zločinom genocida. Bila je moralna odgovornost i obaveza da se preduzme sve što je u našoj moći da se sudski utvrdi konačna istina i dostigne pravda o onome šta se stvarno desilo i ko je za to odgovoran. Naročito je važno, a nije dokazano u presudi, da je režim Slobodana Miloševića bio “spiritus movens“, nosilac cjelokupne ideje eliminacije nesrpskog stanovništva s teritorija na koji su pretendirali u skladu s tezom “svi Srbi u jednoj državi”.
STAV: Je li iznenađujuća i brzina kojom je Sud u Hagu reagirao? Aplikacija je predata 23. februara ove godine, a već 9. marta obaviješteni smo da neće biti ni razmatrana.
TRNKA: Naravno da me iznenadilo. Ako se prisjetimo da je prvobitan proces po tužbi BiH, koja je podignuta u martu 1993. godine, završio u februaru 2007. godine, dakle, 14 godina je trajao proces, a sada se o jednoj izuzetno bitnoj činjenici odluči preko noći. Odluka je saopćena pod vrlo čudnim okolnostima, na način da ne vidimo presudu Suda niti njeno obrazloženje, kao ni pravnu osnovu na kojoj je donesena. Morala bi postojati presuda o procesnim stvarima iz koje bi se vidjela argumentacija zašto je Sud tako odlučio i na šta se pozivao kad je donio takvu odluku. Sad je već to gotova stvar jer Sud ovo očigledno smatra svojom posljednjom riječju o čitavoj stvari. Ali, zaista su čudne okolnosti, ta brzina, čak i neke prethodne radnje upućuju na zaključak da Sud očigledno nije bio imun na neke političke pritiske, prije svega od svjetskih moćnika, a vjerovatno i od tužene strane. Ali, kao legalista, kao pravnik, moramo reći da se te odluke moraju poštovati.