Kompletna vjera je ahlak, i musliman koji te nadmaši u ahlaku, nadmašio te je i u vjerovanju

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Osme godine po Hidžri, Mekka je napokon oslobođena i Ka’bi je vraćen njezin identitet zbog kojeg je i sagrađena, a to je da bude kibla tevhida ili monoteizma za kojom će čeznuti vjernička srca i duše. Mekka se time riješila prljavštine politeizma i idolopoklonstva, a nedugo zatim i cijeli Arapski polutok.

Između ostalog, Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je hazreti Aliju, r.a., da ode uništiti idola kojeg su zvali ”Fels”, a kojeg je obožavalo pleme Et-Ta’i.

Hazreti Alija je uspješno obavio svoj zadatak i vratio se u Medinu sa nekolicinom zarobljenika među kojima je bila i Sefana, kćerka Hatima et-Ta’ija. Zarobljenici su bili pored džamije i Allahov Poslanik, s.a.v.s., trebao je odlučiti šta će sa njima.

I sutradan, kada je Allah Poslanik, s.a.v.s., krenuo u džamiju, Sefana mu se obratila riječima: ”Muhammede, moj otac je umro, a njegov nasljednik i moj zaštitnik (tj. brat) je nestao, pa mi se smiluj, Allah ti se smilovao! Moj otac je bio vladar svoga naroda, oslobađao je zarobljenike, opraštao je ljudima, čuvao je komšiluk, pomagao je nevoljnike, dijelio je hranu siromašnima, izdržavao je slabe i nikada mu niko nije došao sa nekom potrebom a da mu nije udovoljio. Muhammede, ja sam Sefana, kćerka Hatima et-Ta’ija.”

Muhammed, s.a.v.s., na to je odgovorio: ”To su, uistinu, osobine istinskih vjernika. Da je tvoj otac bio musliman, mi bismo molili Allaha da mu se smiluje.” Zatim je rekao: ”Oslobodite je, njezin otac je pozivao i podsticao na lijep ahlak.”

To su, dakle, osobine istinskih vjernika!

Tvoje istinsko vjerovanje nije samo u džamiji i na serdžadi u tvojoj kući, tvoje istinsko vjerovanje je u tvom poštenju i povjerljivosti u trgovinu i na poslu.

Tvoje istinsko vjerovanje je u poniznosti prema tvojim roditeljima, u tvojoj ljubavi prema braći i sestrama, u strpljivosti i blagosti sa suprugom, u samilosti prema tvojoj djeci.

Tvoje istinsko vjerovanje je u tvom lijepom ophođenju prema tvome komšiji.

Tvoje istinsko i iskreno vjerovanje dolazi do izražaja onda kada se sakuplja novac za nekog bolesnika a ti si u mogućnosti da pomogneš, pa dadneš novac za liječenje ili ne dadneš zbog škrtosti.

Tvoje istinsko vjerovanje i snaga imana dolazi do izražaja onda kada se u tvom prisustvu napada čast drugih ljudi, pa se ti pridružiš takvima ili staneš u zaštitu onih čija čast je napadnuta u njihovoj odsutnosti.

Tvoje istinsko vjerovanje pokazuje se onda kada vidiš ili saznaš da je neko počinio grijeh, pa ga prikriješ i ne želiš da ga osramotiš.

Tvoja istinska vjera pokazuje se onda kada ti neko povjeri tajnu, pa je sačuvaš ili je otkriješ.

Tevhid (potvrđivanje Allahove jedinosti), namaz, post i svi drugi ibadeti su Allahovo pravo kod čovjeka i to je pola vjere, a druga polovica je u tvom odnosu i načinu ponašanja prema ljudima. Vjerovanje (iman) koje se pozitivno ne odražava na ponašanje je manjkavo vjerovanje. Vjera koja te ne čini blagim, velikodušnim, povjerljivim i pouzdanim čovjekom, od čijeg zla su sigurni drugi ljudi, manjkava je vjera.

Istina je da ni najljepši ahlak i ponašanje neće pomoći čovjeku na Sudnjem danu ako umre kao nevjernik, ali je isto tako istina da je vjera bez ahlaka osakaćena i manjkava. Divno je to primijetio Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekavši: ”Kompletna vjera je ahlak, i musliman koji te nadmaši u ahlaku, nadmašio te je i u vjerovanju.”