Učenjem Jasina i bacanjem cvijeća sa mosta u Lim u Sjeverinu i Mioču, na granici općina Rudo i Priboj, obilježena je 29. godišnjica otmice 17 Bošnjaka
Učenjem Jasina i bacanjem cvijeća sa mosta u Lim u Sjeverinu i Mioču, na granici općina Rudo i Priboj, obilježena je 29. godišnjica otmice 17 Bošnjaka. Radi se o civilima bošnjačke nacionalnosti, državljanima Srbije iz mjesta Sjeverin, koji su 22. oktobra 1992. godine krenuli na posao u Priboj.
Autobus koji je saobraćao na relaciji Rudo – Priboj zaustavljen je u Mioču, na području BiH, a oteti putnici su ubijeni na području Višegrada.
Saka kostiju
Svake godine Hanka Dautović, sestra otetog Zafera Hadžića dolazi u Sjeverin kako bi namlađem bratu proučila fatihu. Zdravlje je izdaje i snaga napušta pa još dugo neće moći. Nema više vremena da misli o pravdim, o pravima koje je njegova porodica morala ostvariti, jer Zafer je žrtva ratnog zločina, već se nada da će prije svoje smrti pronaći barem bratove kosti i dostojno ga ukopati.
– Ništa ja ne tražim, samo tu šaku kostiju da mi ko da. Ja imam sve, samo nemam brata – kroz suze nam priča Hanka, pokazujući fotografiju iz Viline vlasi na kojoj je, teško pretučenog, prepoznala Zafera.
Pripadnici VRS, predvođeni zločincem Milanom Lukićem, Bošnjake Sjeverina izveli su ih iz autobusa u mjestu Mioče, koje administrativno pripada BiH, odveli ih u banju Vilina vlas kod Višegrada, gdje su mučeni, a potom i ubijeni. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo jedne žrtve.
– Za nas porodice šehida Sjeverina danas nije petak, za nas je još uvijek četvrta, 22.10.1992., i dalje je šest sati prije podne i za nas je tog dana vrijeme stalo – poručio je Omer Hodžić, imam MIZ Priboj i sin ubijenog Meda. Imao je samo deset godina kada je izgubio oca.