Kada se u javnosti govori da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini “potpuno majoriziran”, onda se mora govoriti ozbiljno, smireno i na osnovu zvaničnih činjenica. Hrvatski narod u BiH nije problem. Hrvati su konstitutivan narod, naši sugrađani i sastavni dio državnog bića Bosne i Hercegovine. Ali nije isto govoriti o pravima hrvatskog naroda i koristiti ta prava kao politički argument za treći entitet, nove granice i novu podjelu države.
Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini živi oko 50,11% Bošnjaka, 15,43% Hrvata i 30,78% Srba. U Federaciji BiH živi 1.562.372 Bošnjaka, odnosno oko 70,4%, zatim 497.883 Hrvata, odnosno oko 22,4%, te 56.550 Srba, odnosno oko 2,5% stanovništva Federacije.
A sada pogledajmo ustavnu i stvarnu vlast.
Na nivou Bosne i Hercegovine hrvatski narod ima ustavno mjesto u Predsjedništvu BiH, odnosno jednog od tri člana Predsjedništva, što je 33,3% te institucije. U Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH hrvatski klub ima 5 od 15 delegata, isto koliko imaju i Bošnjaci i Srbi, dakle opet 33,3% Doma naroda, iako Hrvati po popisu čine oko 15,43% stanovništva BiH. Ustav BiH propisuje i da je za kvorum Doma naroda potrebno prisustvo najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata, što znači da bez hrvatskih delegata nema normalnog rada Doma naroda BiH.
Pored toga, u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH postoji mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Predložena odluka može biti proglašena destruktivnom po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova delegata tog naroda. Dakle, hrvatski klub ne samo da učestvuje u vlasti, nego ima i snažan ustavni mehanizam zaustavljanja odluka koje smatra štetnim po hrvatski narod.
Na nivou Federacije BiH situacija je još jasnija. Dom naroda Parlamenta Federacije BiH ima 80 delegata: 23 Bošnjaka, 23 Hrvata, 23 Srbina i 11 Ostalih. To znači da hrvatski klub u Domu naroda FBiH ima isti broj delegata kao bošnjački klub, iako su Bošnjaci oko 70,4%, a Hrvati oko 22,4% stanovništva FBiH.
U Vladi Federacije BiH ustavna formula predviđa 16 ministara, i to 8 iz reda Bošnjaka, 5 iz reda Hrvata i 3 iz reda Srba. To znači da hrvatska ministarska kvota iznosi 31,25% ministarskih mjesta, iako Hrvati u Federaciji BiH čine oko 22,4% stanovništva. Dakle, Ustav FBiH hrvatskom narodu daje snažniju institucionalnu zastupljenost nego što je njegov procentualni udio u stanovništvu Federacije.
U Federaciji BiH postoji i mehanizam vitalnog nacionalnog interesa. Ako dvije trećine jednog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda odluče da se zakon, propis ili akt odnosi na vitalni interes, taj akt ulazi u posebnu proceduru. Ako nema saglasnosti, pitanje ide prema Ustavnom sudu Federacije BiH. Dakle, hrvatski klub ima ustavni mehanizam zaštite, a ne položaj političke nemoći.
Trenutno, na najvišim rukovodećim mjestima na nivou BiH nalaze se i kadrovi iz hrvatskog političkog i institucionalnog korpusa. Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH je Borjana Krišto. Ministar pravde BiH je Davor Bunoza. Ministrica civilnih poslova BiH je Dubravka Bošnjak. Zamjenik ministra sigurnosti BiH je Ivica Bošnjak. Zamjenik ministra odbrane BiH je Slaven Galić. Generalni sekretar Vijeća ministara BiH je Robert Vidović. Direktor Granične policije BiH je Mirko Kuprešaković. Direktorica Agencije za statistiku BiH je Vesna Ćužić. Direktor Agencije za državnu službu BiH je Neven Akšamija.
U Parlamentarnoj skupštini BiH hrvatski predstavnici su također u samom vrhu rukovodstva. Marinko Čavara je član Kolegija Predstavničkog doma, a Dragan Čović je član Kolegija Doma naroda, pri čemu se funkcija predsjedavajućeg Doma naroda rotira i Dragan Čović prema službenom rasporedu preuzima predsjedavanje od 16. juna 2026. godine. Hrvatskim klubom u Domu naroda PSBiH predsjedava Marina Pendeš, a zamjenik predsjedavajuće je Zdenko Ćosić.
Na nivou Federacije BiH, predsjednica Federacije BiH je Lidija Bradara. Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta FBiH je Tomislav Martinović. U rukovodstvu Predstavničkog doma FBiH je i Mladen Bošković kao potpredsjedavajući. U Vladi FBiH, među ključnim rukovodećim pozicijama nalaze se Toni Kraljević, zamjenik premijera i federalni ministar finansija, Vedran Škobić, federalni ministar pravde, Sanja Vlaisavljević, federalna ministrica kulture i sporta, Andrijana Katić, federalna ministrica prometa i komunikacija, Nediljko Rimac, federalni ministar zdravstva, i Željko Nedić, federalni ministar prostornog uređenja.
Kada se pogledaju federalni zavodi, uprave, direkcije i javna preduzeća, također se vidi da ne postoji potpuna institucionalna isključenost. Među javno provjerljivim rukovodećim mjestima su Helena Lončar, direktorica Federalnog zavoda za zapošljavanje; Siniša Skočibušić, direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH; Vlatka Martinović, direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH; Tončo Bavrka, direktor Federalne direkcije robnih rezervi; Ljubo Pravdić, direktor JP Ceste Federacije BiH; te Ivana Prvulović, direktorica Federalne uprave za inspekcijske poslove. Kod ovih zavoda i direkcija važno je naglasiti da činjenica ostaje da značajan broj ključnih rukovodećih mjesta nije zatvoren za hrvatski kadar.
Zato se mora postaviti ozbiljno i državno pitanje: ako hrvatski predstavnici imaju člana Predsjedništva BiH, trećinu Doma naroda BiH, mogućnost blokade kvoruma u Domu naroda BiH, mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, predsjedavajuću Vijeća ministara BiH, ministre na državnom nivou, rukovodeće pozicije u državnim agencijama, predsjednicu Federacije BiH, predsjedavajućeg Doma naroda FBiH, federalne ministre, federalne zavode, uprave, direkcije i javna preduzeća — može li se zaista govoriti o potpunoj institucionalnoj majorizaciji?
Može se razgovarati o Izbornom zakonu. Može se razgovarati o načinu izbora člana Predsjedništva BiH. Može se razgovarati o boljoj zaštiti svakog naroda i svakog građanina. Ali nije isto tražiti ravnopravnost i tražiti treći entitet.
Treći entitet nije tehničko pitanje. Treći entitet znači novu teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine, promjenu Ustava BiH, novo crtanje političkih granica, nove institucije, nove budžete, nove administracije i novu krizu. Ustav BiH jasno kaže da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske. Treći entitet nije ustavna kategorija.
Zato pitanje nije protiv hrvatskog naroda. Naprotiv, hrvatski narod u BiH mora biti ravnopravan, poštovan i zaštićen. Ali legitimno je pitati: da li treći entitet zaista traži obični hrvatski čovjek koji je rođen u BiH, živi u BiH, radi u BiH i želi miran život sa svojim komšijama — ili ga traže politički centri koji preko naroda žele dodatnu teritorijalnu i institucionalnu kontrolu?
Bosna i Hercegovina nije ničija privatna država. Ona nije ni bošnjačka, ni hrvatska, ni srpska prćija. Ona je država svih svojih naroda i građana. Ali isto tako, Bosna i Hercegovina ne može biti predmet stalnih ucjena, blokada i novih etničkih podjela.
Ravnopravnost Hrvata — da.
Poštovanje hrvatskog naroda — da.
Zaštita vitalnog nacionalnog interesa — da.
Pošten izborni zakon — da.
Treći entitet i nova podjela Bosne i Hercegovine — ne.
Država se ne gradi mitovima o ugroženosti, nego činjenicama, Ustavom, zakonom, odgovornošću i poštenim političkim dogovorom