Odlazak Adisa Bećiragića s pozicije selektora košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine ne dolazi baš kao iznenađenje, ali iza sebe ostavlja priču vrijednu poštovanja i divljenja. Tokom njegovog mandata, naša reprezentacija ostvarila je historijski rezultat plasmanom u drugi krug Eurobasketa, prvi put još od 1993. godine. Posebnu težinu ovom uspjehu daje činjenica da je ostvaren bez važnih igrača poput Džanana Muse i Xaviera Castanede. Uprkos izazovima, Bećiragić je s oskudnim rosterom uspio izgraditi tim koji je pokazao karakter, borbenost i ponos, osvojivši 13. mjesto u Evropi i srca navijača širom zemlje.
Pod njegovim vodstvom, reprezentacija je djelovala složno, motivisano i hrabro, vrijednosti koje često nedostaju i ekipama s mnogo jačim imenima. Njegov miran, ali odlučan pristup, te iskrena posvećenost reprezentaciji, donijeli su novu energiju bosanskohercegovačkoj košarci. Iako više neće sjediti na selektorskoj klupi, doprinos Adisa Bećiragića ostat će trajno zabilježen. Njegov rad je pokazao da ni ograničeni resursi nisu prepreka kada postoji vizija, znanje i ljubav prema domovini. Sportska javnost mu duguje veliko hvala, a vrata reprezentacije za njega će, bez sumnje, uvijek ostati otvorena. U vremenu kada se uspjeh često mjeri isključivo trofejima, Bećiragić nas je podsjetio da je prava vrijednost u procesu, borbi i dostojanstvu.
Voditi tim ne znači samo crtati taktike, već i biti moralista kada sve izgleda izgubljeno. Njegovo vodstvo je bilo tiho, ali moćno, dokaz da ne moraš galamiti da bi bio autoritet. Naučio nas je da zajedništvo nije prazna riječ, već temelj svakog istinskog uspjeha. Ponekad najveći trijumfi nisu medalje, već trenuci kada cijela nacija ponovno osjeti ponos.
Aldin Nesinović