Nakon razrornog zemljotresa koji je u ponedjeljak 6. februara, pogodio Tursku ali i Siriju, mnogi spasioci su se odazvali u Tursku dok u Siriju niko nije poslao pomoć preživjelima.
Podijeljena i izolovana od svijeta, Sirija je prepuštena sama sebi dok samo nekoliko kilometara dalje, u Turskoj iz dana u dana pristužu novi spasioci i novi paketi pomoći.
Najsnažniji glasovi su pripadali Sirijskim ženama koje su bile razdvojene od djece ili su se borile da ih spase. Tek nakon četiri dana i noći vrisak je utihnuo.
“U ovom zaboravljenom predjelu na sjeverozapadu Sirije, koji drže pobunjenici, nema međunarodnih spasilaca koji bi ih spasili. Nema pošiljki lijekova protiv bolova za preživjele.
Nekoliko kilometara dalje, preko granice, u Turskoj, slile su se hiljade tona pomoći; spasilački timovi čak iz Tajvana su odgovorili na poziv turske vlade za pomoć. Ali, Sirija, podijeljena i izolovana od većeg dijela svijeta, ostavljena je da se snalazi sama, kako je i navikla mnogo puta do sad tokom više od decenije rata i izmještenosti“, kazala je Louisa Loveluck, prenosi Aljazeera Balkans.
Također se navodi da je 850 tijela izvučeno ispod ruševina samo do petka ujutro u Jinderisu, a stanovnici tog grada ne vjeruju da je ostalo živih ispod ruševina.
“Trebala nam je pomoć, tražili smo je. Nikada nije došla“, dodao je gradonačelnik Mahmoud Hafar.
U rijetkoj posjeti koja je stigla u Siriju, Louisa Loveluck, svjedočila je baš u Jinderisu kako očevi gledaju svoje srušene domove gdje su mnogi znali da se ispod nalaze njihove supruge i djeca bez života.
Dok su mašine i građani tražili 13-godišnjeg dječaka, jednog reportera čovjek je pitao da li mu mogu pomoći da kontaktira Ujedinjene nacije za pomoć.
“Možda ne znaju šta se dogodilo u Jinderisu. Niko ne bi mogao vidjeti ovo i ne doći ovamo“, kazao je on reporterima Whasington Posta.
Nažalost, pomoć Siriji još uvijek nije stigla iako je prošlo sedam dana od razornog zemljotresa koji je pogodio i ovu zemlju, a na društvenim mrežama mnogi su uspjeli prenijeti očajničke ali i emotivne poruke gdje traže pomoć.
Suze, očaj, bol i tuga su prisutne u svakom videu koji je objavljen, a mnogi su pokušali dijeliti ove snimke kako bi možda neko ipak reagovao. Međutim to se nije dogodilo.
Pored toga još jedna zabrinjavajuća činjenica je to da u Siriji nemaju adekvatnu opremu za spašavanje, što se, također, može primijetiti na raznim videima koji kruže društvenim mrežama.
Iako je u petak, 11. februara, Siriji upućena pomoć UN u vidu lijekova, ljudi koji se trude pomagati žrtvama potresa u Siriji su kritikovali odgovor međunarodne zajednice.
Napomenuli su kako se radi o medicinskoj opremi, a ne specifičnim stvarima kojima bi se olakšao posao potrage za ljudima.