Ono što vlast sada radi je dobijanje na vremenu. Oni koji upravljaju zemljom imaju pune budžete koji im, između ostalog, služe za predizborne aktivnosti. Žele pokazati da su uspješni, da privreda ide naprijed, da su prihodi veći, a ustvari, to je samo punjenje njihovih budžeta. Uopće ih nije briga za privrednike i za običan narod. Oni to razvlače koliko god mogu da uzmu što više para, komentar je Vladimira Franjića iz Zenice, člana Upravnog odbora Grupacije poslodavaca Zeničko-dobojskog kantona, na odnos vlasti prema privredi i privrednicima.
Bježanje od zahtjeva
– Problem je u tome što oni na taj način pokušavaju pobjeći od naših zahtjeva da se konačno promijeni način obračuna doprinosa. Bilo je govora da će se smanjiti doprinosi, a da će poslodavci povećati plate radnicima. O zadnjem povećanju plata sa 400 i nešto na 500 i nešto maraka, nije bilo dogovora, već je Vlada izračunala da nećemo praviti neki bunt. To nas poslodavce po svakom radniku košta po 100 KM mjesečno. Sada pokušavaju skrenuti pažnju na način da poslodavci mogu dati platu kao pomoć radnicima, a da oni neće tražiti plaćanje poreza. To je samo zamajavanje u dijelu gdje oni neće da urade ono što su davno obećali, istakao je Franjić.
Zeničanin Ibrahim Meškić, zamjenik predsjednika GPZDK-a, rekao je da zakoni čekaju u parlamentarnoj proceduri, a da bi efekti njihovog donošenja bili višestruki. Na jednoj strani smanjili bi se bruto doprinosi sa 43 na 30-31 posto koliko predlažu poslodavci, a s druge strane povećale bi se za isti iznos neto plate uposlenika.
—
—
– Predlagali smo da se minimalna plata poveća na 750 KM pod uslovom da se smanje doprinosi. Vlada je išla na neutralni efekat da fondovi ne bi trpjeli zbog smanjivanja stope doprinosa na bruto platu, govorili su da su prazni budžeti. Zapravo je sada prilika da se izvrši sistemska reforma donošenja ta tri ključna zakona – Zakona o dohotku, Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dobit. Mi smo predlagali da se na dobit prilikom reinvestiranja ne plaća porez kao što je u drugim zemljama, s ciljem da se potaknu investicije. Za poslodavca bi bilo jako značajno da može da investira tu dobit i da za to ne plaća porez, kazao je Meškić.
S obzirom na to da je ponovo odgođeno ukidanje akciza u državnom Parlamentu, pitali smo Meškića da li je iluzorno očekivati od državnih vlasti da išta poduzmu po tom pitanju, s obzirom na to da se do sada nisu ugledali na naše susjede. Odgovorio je da su akcize uzrokovale lančano poskupljenje svih proizvoda i usluga, a da je povećanjem cijena goriva, došlo do povećanje cijena roba i usluga.
– Mjere koje su u Predstavničkom domu i Domu naroda BiH predložene imale su za cilj da smanje pritisak na inflaciju koja je ovog momenta 16,4 posto u BiH i najveća je u regionu. Donošenjem tih mjera smanjio bi se pritisak na dalju inflaciju, a na drugoj strani rasteretili bi se budžeti građana i privrede. Ali, očigledno da nekim strukturama u vlasti ne odgovara to i razvlače čitav postupak. Sumnjam da će biti donesene do izbora ili do implementacije nove parlamentarne Skupštine, naglasio je Meškić.
Na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH zastupnici su usvojili Nacrt izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju kojim se broj dana bolovanja skraćuje sa 42 na 15. Broj dana bolovanja radnika koji idu na teret poslodavca smanjio bi se sa 42 dana, koliko je radniku zagarantovano trenutnim zakonskim rješenjem, na 15 dana plaćenog odsustva radi bolesti nakon čega bi Fond zdravstvenog osiguranja preuzeo isplatu naknada radnicima.
– Izmjena tog zakona će donijeti znatno olakšanje kompletnoj privredi, odnosno svim poslodavcima nevezano iz kog sektora dolaze, da li je to privatni ili javni sektor. Ta izmjena ne utiče na radnike uopšte. Utiče na to ko snosi troškove bolovanja i odsustva s rada. Povećan je broj dana bolovanja u našoj zemlji u odnosu na ostale zemlje u regiji i Evropskoj uniji. Ovim će se spriječiti zloupotreba bolovanja i bolje urediti ovaj sektor, izjavila je Alma Zaimović iz Kaknja, predsjednica Grupacije poslodavaca ZDK-a.
Ona je ustvrdila da nismo bolesna nacija već nacija koja zloupotrebljava sistem i zakone, da su ljekari ti koji odobravaju bolovanje, a da poslodavci ne mogu uticati na njihovu odluku da li će nekome otvoriti bolovanje.
– Sve ide na teret poslodavaca do 42 dana. Preko 42 dana ide se na komisije koje plaćaju fondovi i onda takva bolovanja se prekinu pa se radi nekoliko dana i onda ponovo otvara bolovanje. Mi smo davno predlagali izmjenu tog zakona. Došlo je vrijeme da su se stvorili viškovi u budžetima, da su fondovi puni i da se taj dio može prebaciti na teret Fonda zdravstvenog osiguranja koji je uredno plaćen, naglasila je Zaimović i kao primjer navela i slučaj pandemije Covid-19, gdje radnici ni poslodavci nisu krivi za odsustvo s bolovanja.
Vladimir Franjić je naveo primjer radnika u svojoj firmi koji je bio na bolovanju, imao je problema sa kičmom i operisan je, te je dobio od komisije produženje bolovanja.
Zloupotrebe
– Nakon 42 dana rekli su mu da će mu prekinuti bolovanje, da ide na posao jedan dan i da dođe kod njih i da će mu ponovo otvoriti bolovanje. To je namjerno uništavanje poslodavaca jer kad otvoreno kažu radniku – “Znamo da ne možeš raditi, ali vrati se jedan dan na posao pa ponovo dođi kod nas, pa ćemo ti ponovo otvoriti bolovanje”. To je zloupotreba tih komisija koje su radile. One su štitile Zavod zdravstvenog osiguranja. A to nije bio jedini slučaj. Otišao sam kod njih, ubjeđivao se, svađao i rekao im da ću ih tužiti. Na kraju su mu odobrili, ali je jako ružno da se na takav način ganjaš sa komisijama koje štite Zavod, izjavio je Franjić.
Izvor vijesti: oslobodjenje.ba