Zagreb se raspada

 

DA je dvadesetljetna vladavina Milana Bandića Zagrebom ostavila ozbiljne posljedice na glavni grad Hrvatske nikome nije iznenađenje, uključujući i one koji su ga cijelo to vrijeme iz svojih sebičnih interesa podržavali ili su pak, a i to je moguće, vjerovali da radi kako treba i da su korupcija i klijentelizam neizbježni alati politike.

U trenutku iznenadne Bandićeve smrti on je bio USKOK-ov osumnjičenik, sudilo mu se u nekoliko procesa, a svojedobno je proveo i nekoliko mjeseci u istražnom zatvoru.
Povrh toga, mediji su godinama vrijedno i uporno razotkrivali brojne Bandićeve afere, preplaćene projekte, masovno uhljebljivanje, povezanost sa sumnjivim likovima, nenamjensko trošenje proračunskog novca, skupljanje političkih žetončića itd.

Na razne malverzacije Bandića i njegovih poslušnih suradnika upozoravala je i gradska opozicija, u prošlom mandatu predvođena aktualnim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem.

Bandića su na vlasti godinama održavali i SDP i HDZ

Jedino HDZ Andreja Plenkovića te prethodno i SDP Ivice Račana i Zorana Milanovića nisu vidjeli problem u Bandićevom mafijaškom vođenju Grada Zagreba, koji je služio kao njegova privatna kasica prasica. SDP se protiv Bandića okrenuo tek kada se on mimo volje vrha stranke odlučio kandidirati za predsjednika RH, dok je prije toga i aktualni predsjednik RH Zoran Milanović kao predsjednik SDP-a pozivao Zagrepčane da još jednom glasaju za Bandića.

Plenkoviću je pak Bandić u prethodnom mandatu na čelu vlade većinu održavao svojim žetončićima u saboru, a uostalom zagrebački je HDZ bio s Bandićem u koaliciji i glasao za svaki njegov proračun te je podržao i sumnjivu i preskupu izgradnju žičare.

Nitko u Hrvatskoj nije mislio da je Bandić pošten

U cijeloj Hrvatskoj nije bilo čovjeka koji je mislio da je Milan Bandić pošten političar. Pa i oni koji su ga podržavali činili su to po principu “jest krao, ali je i nama dao”.
Bandića više nema među živima, njegova se stranka raspada, a najbliži suradnici su većinom pobjegli iz javnosti. Ali je zato ostao ruinirani Zagreb, dodatno ranjen teškim potresom u sumrak Bandićevog posljednjeg gradonačelničkog mandata.
U međuvremenu se pokazalo da se glavni grad Hrvatske raspada, da puca po šavovima. Sva novinarska otkrića i sve kritike upućene Bandiću počinju se činiti kao vrh ledenog brijega u odnosu na stvarne razmjere destrukcije koju je za sobom ostavio pokojni Bandić te postaje jasno da će Zagrebu trebati godine da se oporavi od onoga što su mu učinili Bandić i njegovi suradnici i podržavatelji.