Stalno se nešto nekome pravdamo i stalno se nešto branimo.
– Branimo se i objašnjavamo zašto volimo toliko svoju zemlju, pa zar to treba objašnjavati?
– Stalno branimo bosanski jezik, od napada istoka i zapada, od krađe bosančice i pravljenja ćirilice pa dalje!
– U državi nas ima preko 50%. Svaki drugi građanin je Bošnjak a mi idalje dokazujemo tupanima svoje postojanje! Pa mi smo tu, halo, ima nas pola u cijeloj zemlji o Bošnjacima izvan nje da ne govorimo!
– Branimo se i pravdamo svoju ulemu, svoje učene ljude, svoje pametne glave koje nam djecu uče moralu, koji hutbe drže iz ljubavi a ne iz zlobe.
– Branimo branioce, koji su spali na to da ih se brani. Pravimo od njih invalide koji su se do juče golim rukama branili od tenkova i haubica mi ih danas branimo pisanjem i riječima jer su napadnuti opet goloruki. Branimo one koji odbraniše nas.
– Branimo dostojanstvo. Redovno se napada i skače po njemu pa nam podvaljuju razne epitete koji nam gaze dostojanstvo kako bi nas prikazali drugačijima.
– Redovno branimo naše herojstvo i čast jer su napadnuti kaljanjem, pljuvanjem i olajavanjem. Napadnuti su fašizacijom, ekstremizacijom, radikalizacijom, samo kako bi nam ukaljali čast koja se ukaljati ne može.
– Konstantno smo u odbrani, pa i onoga što kažemo. Ako kažemo da ćemo braniti zemlju, pa šta je tu kome loše? Braniti zemlju je največa čast svakog njenog sina i kćeri koju može pružiti svojoj matici. Zbog toga smo mi oni koji prizivaju rat. Zamjena teza.
– Branimo se pored stotina dokumentarnih filmova, branimo se od jednog prljavog, šovinističkog i fašističkog četništva na platnu. Pravdamo se što se branimo od toga, pravdamo se jer su nas navikli.
– I opet, kao da nam je malo, pa se opet pravdamo da nismo ekstremisti, da nismo radikali, da nismo fašisti već domoljubi i patriote svoje zemlje. Pravdamo se i branimo baš od fašista koji nas mrze. Mora biti kraj tome.
– Branimo se, čim uspijemo u nečemu, objašnjavamo da to nije laž i falsifikat, da to nije plagijat ili podvala već da smo uspjeli, da smo ostvarili, da smo dobri i kvalitetni, ali opet se moramo pravdati.
– Redovno se branimo od izjava, pojedinih medija, novinara, intelektualaca, akademika, lezihljebovića, uhljebara, itd itd, mi se od njih branimo, koji su odgovoni i trebaju biti nezavisni ipak se mi branimo a oni bi trebali da brane nas.
– Takođe, branimo sebe, branimo državu od teških izjava komšija. Branimo je od prijetnji novim klanjima, odcjepljenjima, nekim samostalnostima, nekim novim barikadama, branimo se i još moramo da objasnimo ono što je očigledno, ali mi to objašnjavamo kao da nam je zadatak. Mora i to prestati!
– Branimo mi svakodnevno, posebno mi, narod, običan narod, građani, i historijske fakte i historijske činjenice. Branimo kulturu sjećanja koja je samo KULTURA a ne nekultura onoga što ona nažalost pokazuje a to su zločini i djela tj nedjela.
– Branimo čvrsto i genocid od negiranja. Upiremo prstima u one koji to rade, prijavljujemo ih ali mrka kapa. Sve stoji kako stoji a genocid se idalje negira a Visoki predstavnik samo ko fol prijeti nekome a ništa.
– Boga mi branimo i čast i čistotu žrtava iako su žrtve kao suza. Ali branimo ih, jer moramo, jer one se same ne mogu braniti. Redovno se branimo i mi preživjeli kao žrtve i ponavljamo kao papagaji da smo žrtve agresije i genocida ali braniti se moramo jer napadi su redovni.
– Svakodnevno branimo majke, roditelje ubijene djece, silovane žene, šehidske porodice, logoraše, civilne žrtve rata i ratne vojne invalide, BRANIMO! Branimo jer moramo ponavljati i objašnjavati redovno ko su majke, kakva im je muka, da su žene zaista silovane tu i tu, da djeca odrastaju bez roditelja posebno očeva, da su Bošnjaci bili zatvarani i mučeni i streljani ali i masakrirani i ranjavani na ulicama kao i na odbrambenim linijama. Sve to valja odbraniti iako je sve jasno kao dan, nacrtano i obojeno, ali braniti se mora!
– Branimo svoju čistotu, svoju čast, branimo sebe časne i čiste od njihove nečasti i prljave laži i podvala. To mora prestati već jednom jer nas njihova prljava laž i podvala ne smije dodirivati. Laži, podvale, prljavština i njihovi pogani projekti se moraju zaustaviti zauvijek.
– BRANIMO SE i NIKADA nismo ni PRESTALI od 1992. godine. Branimo se i zakucani smo u tom defanzivnom stavu kao da se nismo nikada pomakli iz njega. Kako je moguće da se idalje branimo ako smo se odbranili od oružja a da ova verbalna odbrana traje punih 28 godina i ne prestaje i kako stvari stoje neće još prestati.
ONOG MOMENTA kada su osjetili našu OFANZIVNU ODBRANU, oni su stali, počeli bježati, počeli moliti svijet i kumiti za Daytonom, oni su prestali da napadaju jer oni to ne znaju. Ne znaju oni napadati već upadati. Upadati u 4:00 ujutro na Sabah, u sela i zaseoke, ženama, djeci i starcima u kuće to oni znaju. Tako nam i sada upadaju, naoružani medijima, propagandom, lažima i podvalama. Tako nam sada upadaju u kuće i u prijatelje i u okruženja i u redove putem saveznika i licemjera među nama. Tako nam sada napadaju dostojanstvo i čast, napadaju naš mir i sabur, napadaju nam našu dobrotu, kroz petokolonaše, kroz izdajnike, kroz kulturu i obrazovanje, kroz sisteme i politiku. Kroz javni sektor, kroz sudstvo i kriminal, napadaju a mi se idalje branimo i branimo i branimo!
UMJESTO DA ZAPRIJETIMO, zauzmemo stav, okrenemo ploču i počnemo da branimo u napadu svoje gradove, državu, naciju, pamet, porodice, sve što smo odbranili oružano, da branimo napadom radna mjesta, objekte, institucije, javne servise, državni budžet itd. Ali ne, mi smo sebi dali i dalje za zadatak da ostajemo korak unazad i da se branimo ali samo branimo!
‼️IZ TE POZICIJE MORAMO IZAĆI POD HITNO ILI NISMO NORMALNI! POPI**M VAM SE VIŠE NA POZICIJE I LIČNE INTERESE, NA VIKENDICE I ODMORE, NA AUTA I LUKSUZE, NA ČETNIKLUK I BALILUK, NA SITNI ŠIĆAR I PROSJAĆENJE‼️
Mi smo ponosan narod koji je svoj ponos sam u sebi ubio i taj se ponos mora izvaditi na površinu. Taj ponos mora da se vidi i čuje na najudaljenijim tačkama planete zemlje a ne da se glave spuštaju i da se čeka šta će nas zapasti! Ne. Stvari koje nas sljeduju moramo uzeti u svoje ruke i od njih napraviti ono što je najbolje za nas kako bi prodisali. Ovo disanje na aparate nikome ne donosi dobro, ni nama, ni onima što im se dodvoravaju niti onima što ih ližu.
PRESTANIMO više da se branimo. Ako i mora, branimo se onda ofanzivno, napadno, jako, iskreno i časno, bez trunke razmišljanja kome će se to svidjeti ili ne. Nama se svaka riječ vaga i svaka nam se riječ broji, pa ako je već tako neka bar od toga ima neke koristi. Ako se već žrtvujemo onda neka ta žrtva ima svrhu kao što je imala od 1992-1996. godine. Danas imamo zemlju za koju smo žrtvovali živote, žrtvujmo danas sve što treba da budemo zadovoljni, sretni i na VRHU a nikako na DNU!
NEMA VIŠE PRAVDANJA