Trebali ste nas ostaviti da se sami rahat patimo, kao što ste nas ostavili devedesetih godina prošlog stoljeća da se rahat patimo 1425 dana i nići pod opsadom Sarajeva.
Lijepo je što ste jučer posjetili memorijalni centar u Potočarima. I poklonili se žrtvama genocida, kojeg srpska politika uporno negira unatoč punopravnim međunarodnim presudama u Haagu.
Znate li da se ista ta srpska politika protivila da se žrtve srpskog genocida u Srebrenici ukopaju u Potočarima? Htjeli su da se zametne trag njihovom zločinu genocida.
Znate li, gospodine Šmit, ko je najviše zaslužan da su žrtve srpskog genocida u komadima njihovih kostiju iz primarnih i sekundarnih grobnica našle svoj smiraj u memorijalnom centru u Potočarima?
Zaslužan je vaš prethodnik, Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), za kojeg vi kažete da vam nije uzor u obnašanju funkcije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
Visoki predstavnik je ovdje u ime savjesti čovječanstva, koja je dobrano bila zakazala u Bosni prije i nakon genocida. Koja nije ozbiljno shvatila priču majstora zla genocida.
Nije bilo moguće ni pregovarati ni dogovoriti se sa srpskom politikom, već je bilo nužno da hrabri i moćni visoki predstavnik Pedi Ešdaun donese odluku da se Fabrika akumulatora u Potočarima, gdje su bili zatvarani i mučeni Srebreničani, a koju je srpska vlast bila nasilno zauzela, bezuvjetno ustupi za potrebe žrtava genocida.
Ništa se u Bosni nije promijenilo u vezi sa tom i takvom agresivnom antibosanskom i antimuslimanskom srpskom politikom, već je u zadnje vrijeme ovdje stanje mnogo lošije upravo zato što se OHR, kao čuvar bosanskog mira u ime međunarodne zajednice, nakon Pedi Ešdauna ponašao slično kao što se Europa ponašao prije i nakon genocida nad Bošnjacima zato što su većinski muslimani.
Gospodine Šmit, vama to, možda, nije važno, ali nama muslimanima u Bosni, koji imamo iskustvo srpsko-hrišćanskog genocida jest važno da vas podsjetimo da je ove godine osam stota godišnjica (1221-2021) od notorne anateme, prokletstva protiv heretika u Bosni, takozvanih Babuna i Bogumila, koju je donijela srpsko-hrišćanska crkva u manastiru Žiča ili Petrovoj crkvi.
Ova srpsko-hrišćanska anatema nije nikad skinuta sa Bosne što znači da i danas važi kad Milorad Dodik već više puta ponavlja da neće da živi u „muslimanskoj državi“ te da „muslimani (čitaj Babuni ili Bogumili) žele da naprave muslimansku državu”.
Ovo je Dodikov flagrantan poziv na linč muslimana Bošnjaka u Bosni sličan linču muslimana u Kinu protiv Ujgura, sličan linču muslimana Rohingya u Myanmar, sličan linču muslimana u Indiji od strane Hindutva mafije, koju podržava rasistička i fašistička vlada indijskog premijera Narendra Modi.
Gospodine Šmit, ne mogu se oteti utisku da se muslimanima u Kini, Myanmaru i Indiju danas događa linč zato što se vidjelo da Europa nije mogla ili nije htjela zaštiti svoje autohtone muslimane u Bosni.
Na isti način, Milorad Dodik danas divlja sa antimuslimanskom retorikom u Bosni zato što vidi da je to politički profitabilno u Europi i svijetu.
Milorad Dodik ciljano širi antimuslimansku histeriju, nažalost, uz podršku hrvatskog mu partnera Dragana Čovića. Sve nas to podsjeća na udruženi zločinački poduhvat protiv muslimana Bošnjaka što je međunarodni sud pravde u Haagu punopravno osudio.
Gospodine Šmit, Bosna je oduvijek bila i ostala zemlja heretika. Mi smo na tu stigmu navikli i ne smeta nam jer se nikoga ne bojimo osim Boga. Nas više brine šta će biti s Europom ako ne shvati da njen mir i sigurnost ovise baš u Bosni.
Utjecaj Rusije ne samo politički već i vojno se širi Balkanom jer ne može se drugačije objasniti Vučićevo samo-dobitno hvalisanje uz permanentno ogromno naoružavanje.
Kako je moguće da se Srbija, koja je optužena na međunarodnom sudu pravde za nesprečavanje genocida u Bosni, nekontrolirano naoružava uz blagoslov Rusije dok Europa šuti?
Kako je moguće da Dodik svaki dan prkosi i vrijeđa Europu i Ameriku bez posljedica? Naravno, uz blagoslov Rusije.
Zar Europa, zaista, misli da će ostati mirna i sigurna ako se Bosna uznemiri?
Gospodine Šmit, budite visoki predstavnik po uzoru na Pedi Ešdauna ne zbog nas ovdje, već zbog i vas i nas u Europi.
Ako ovu poruku ne shvatite danas, shvatit će te je sutra.
No, bojim se da će biti prekasno!