Odavanjem počasti za prosvjetne radnike koji su preminuli od posljedica zaraze novim tipom koronavirusa počela je sjednica Skupštine Sindikata srednjeg obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH u povodu Svjetskog dana učitelja.
Admir Terzić, predsjednik Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, rekao je da danas imaju prigodnu, a ne svečanu sjednicu kao što su ranijih godina održavali.
“Ove godine je obilježavamo na način da smo fokus stavili na odavanje priznanja svim našim kolegama i kolegicama koje su preminule od posljedica COVID-19. Imamo podatke za osam kantona u Federaciji BiH, i 21 osoba iz prosvjete je izgubila bitku sa COVID-19. To je cijela jedna mala škola, to je nenadoknadiv gubitak ne samo za škole, članova porodica nego i za generacije učenika koji su ili sad u obrazovnom procesu ili trebaju doći kako bi dobili određena znanja”, istakao je Terzić.
Govoreći o statusu prosvjetnog radnika, rekao je da je loš – materijalni status, uslovi rada ali i cjelokupni odnos društva prema obrazovanju.
“I u pandemiji smo vidjeli, kada obrazovanje stane, kada nemate odlaska učenika u škole, onda cijelo društvo polako staje i svi su na šteti. U koordinaciji smo sa sindikatom osnovnog obrazovanja, i oni su ove godine odlučili da 5. oktobar, uz ovaj prigodni dio, obilježe protestnom šetnjom u Bihaću jer je tamo zaista teška situacija”, izjavio je Terzić.
Naveo je da to ne znači da u skorije vrijeme neće imati proteste i u drugim kantonima.
“Poslije zdravstvenih radnika, koji direktno rade sa oboljelim od COVID-19, ljudi u obrazovanju su najviše izloženi ovoj cijeloj priči”, naglasio je Terzić.
Naveo je da je svaki nastavnik i profesor u školi istovremeno i model.
“Učenici gledaju u njega i to je ta težina profesije koju mi nosimo. Odgoj se dešava u školama, i u srednjim pa čak i u visokoškolskim ustanovama i ne smije se prekidati”, dodao je Terzić.
Edina Čomić, predsjednica Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture HNK, u prosvjeti je više od 20 godina.
“Postaje sve teže raditi u obrazovanju. Pred nas su postavljeni novi izazovi, novi uslovi, pogotovo otkako je počela pandemija. Ne treba se nas sjetiti samo na današnji dan, to nije dovoljno jer treba dugoročno ulaganje u obrazovanje da bi kvalitet bio bolji. Korona i pandemija su pokazali na pravi način da neulaganjem u edukaciju, moderan način izvođenja nastave, pokaže da sve to pada u vodu kada dođe ovakva situacija”, pojasnila je Čomić.
Prema njenim riječima, tokom pandemije su se susretali sa različitim problemima.
“Prvo nedostatak znanja, pogotovo kod starijih kolega, kada je u pitanju tehnologija. U jednom momentu smo bili u potpunosti odsječeni od učenika i škola”, kazala je Čomić.
Dotakla se rada s djecom nekada i sada.
“Sve je bilo drugačije. Drugačija su bila i djeca i roditelji. Očekivanja su velika od roditelja i djece, a mislim da je ulaganje u ono što oni trebaju postići puno manje nego što je bilo prije. U tome je problem”, dodala je Čomić.
Svjetski dan učitelja proglasio je UNESCO 1994. godine u spomen na isti datum 1966. kada je potpisana preporuka o statusu učitelja.