Bratstvo iz Bosanske Krupe ni po čemu se ne bi razlikovalo od ostalih nižerazrednih klubova da na klupi ovog kluba nije zasjeo čovjek sa A trenerskom licencom.
Rijedak je to kuriozitet, da neko toliko školovan vodi tim iz trećeg ranga. Ipak, možda je to i usud Krupljana, da konačno nakon dugog niza godina dospiju među federalne ligaše i da kao grad imaju respektabilan fudbalski klub.
Priča koja sigurno zaslužuje širi odjek započela je nakon prvog kola.
Bratstvo je na otvaranju izgubilo utakmicu, uprava je smijenila dotadašnjeg trenera (to je zabilježeno još samo u FK Željezničar) i na mjesto trenera postavila Armina Kečalovića, sina inače afirmisanog trenera Ahmeta, nekadašnjeg šefa stručnog štaba Jedinstva i pomoćnika selektora kadetske reprezentacije BiH.
– Otkako sam sjeo na klupu, prvu utakmicu smo remizirali, a onda na iznaneđenje svih uspjeli smo ostvariti sedam pobjeda zaredom plus jednu u Kupu. Niko naravno to nije očekivao, a ono što mogu istaći kao tajnu jeste da sam uspio uspostaviti koheziju, da svi u ekipi dišu kao jedan. Izgledamo kao pravi tim i samo je na vidjelo to izašlo – priča Kečalović koji je u karijeri radio kao trener u omladinskoj školi Bihać, te kao prvi asistent u dva navrata u NK Jedinstvo.
Ovo mu je prvi samostalni angažman.
– Budući da mi je ostalo još da položim za profi licencu uslov koji neko ko ima takve aspiracije je da mora imati određeni staž kao prvi trener seniorske ekipe. Samo je to bio razlog da se prihvatim ovoga posla, a evo ispalo je bolje nego je bilo ko to mogao očekivati – priča Kečalović i dodaje da niko nikakav pritisak na njega ne stavlja nakon što je pokazao i igračima i upravi da imaju kvalitet za Prvu ligu FBiH.
– Nama je cilj bio da budemo između petog i osmog mjesta, sada su naravno svi svjesni da smo spremni boriti se za prvo mjesto. Ono, međutim što je činjenica je da Bratstvo ne ispunjava uslove da igra u Prvoj ligi FBiH sve i kad bi imali 20 bodova više od konkurencije, jer nemamo juniore i kadete. Ipak, posljednje naše igre i rezultati motivirali su upravu kluba da počne o tome razmišljati, pa da naredne godine krenemo u borbu za viši rang.
Ono Što Kečalović ističe jeste da ekipa ima znatnu podršku od uprave, od gradonačelnika, ljudi iz dijaspore, sponzora…
– Sve je to jedan lanac, gdje ako jedno ispadne iz lanca teško je bilo šta očekivati. Tako je svugdje u fudbalu i na svim nivoima. Meni je drago da je klub oživio, da se atmosfera oko kluba s ovim rezultatima podigla i da su ljudi uvidjeli da se sa malo više rada i ustrajnosti, uz ispunjavanje svih ovih pomenutih stvari, može napraviti rezultat koji će odjeknuti. Zasad, ono što nam je cilj je da igramo napadački, da igrači uživaju na utakmicama, pa ćemo vidjeti šta će to u budućnosti donijeti – riječi su Kečalovića