Posebno emotivnu poruku povodom njenog odlaska podijelio je njen brat
Zenica tuguje zbog iznenadnog odlaska mlade Nejla (Lela) Arnaut, čija je borba ostavila dubok trag u srcima svih koji su je poznavali, piše crna-hronika.
Posebno emotivnu poruku povodom njenog odlaska podijelio je njen brat Adis Arnaut, izražavajući svoju bol riječima koje diraju pravo u srce.
Ustani. Ja sam tu. Ma samo glavu obori dolje i stat će krv – govorio sam joj herojski, kao planina.
I ustala je. I nikad nije stala s borbom. U svakoj sekundi bila je lav.
I zauvijek ćeš ostati moj lav. Moja koštana srž. Moje jezgro. Moj univerzum. Znaš da mrzim suze i nikad ti nisam dao da plačeš. A ja sad moram.
Neka mi te anđeli ušuškaju. Ne znam gdje ide tačka, a gdje zarez. Dotle je stiglo, a znaš da pazim na to. Tresem se, kosti mi grebe onaj osjećaj koji samo ti i ja znamo. Ma, znaš…
Učinit ću te najponosnijom na svijetu. Gledaj me odozgo i nemoj da plačeš. Ja moram… Neka na tvom kamenu cvjeta orhideja. Volim te, arterijo moja. Znam da vidiš sve ovo odozgo, ali ne plači. Ja ću…
Njene riječi i djela ostaju zauvijek urezani u sjećanjima svih koji su je voljeli…
Jako težak period iza mene. Pogotovo iza ovog mog anđela čijim vas objavama bombardujem danima. Izvinite. Od danas neću više. Barem ne bih trebao. Ovo mi je izduvni ventil i olakšam se kad s vama podijelim tugu. Tome i služe ove zle mreže, zar ne?
Oduvijek sam htio da budem kao ona, a iako možda izgledam superiornije, vjerujte da nisam. Ona je bila ta koja je vadila sablju i uvijek stajala na moju stranu. Rezala je i najveće glave ali je od malih nogu (iako sam stariji od nje) branila mene i moju dušu.
U ovom periodu sam pokušavao da budem kao ona, barem mrvicu, pokušavao sam da je ohrabrim, utješim, nasmijem, opsujem… Bilo šta. U prilogu sam izdvojio neke od poruka. Ja-kuća, ona-bolnica. Mi-patimo, ona-heroj.
Ni prvi snijeg nije ugledala jer je imala kateter.
Soba je bila zamračena. Samo je željela svoje zdravlje, da svoj život završi, krene dalje tamo gdje je stala. No, bog je imao neki drugi plan. Ja se s tim planom nikako ne slažem, ali na Njega svakako ne mogu.
Nejra je bila heroj. Neko ko je isukanom sabljom odmah otresao glave ako joj se nisu dopadale, ali je i ljubila i grlila dušom sve one koji su joj se dopali. Nejra je bila ona koja je plemenitim srcem hranila sve životinje. Nikad neću zaboraviti kako je trošila ušteđevinu na Whiskass i ostalu hranu za životinje. To je Nejra.
Ljubavi, danas te vraćamo na tvoje prvo odredište. Nije mi lahko. Nijemi trnci me prolaze, a suze kvase obraze. Znam da je moralo tako biti, ali zauvijek će nam ostati praznina koju niko nikada na bilo koji način neće moći da zakrpi. Ti si dio mene, moja koštana srž.
Neka tvoja priča bude uvertira svima koji se bore. Ti si heroj, a ja ću učiniti sve da te učinim najponosnijom na svijetu. Sad me gledaj. I nikad nemoj da plačeš ako mi ne bude išlo. Znaš da ću ustati, ti si me naučila. Tvoju sablju viteški preuzimam ja. Nikad ništa više neće biti isto. Ista će biti samo rana koju danima kvasim suzama. I to onim hladnim, muškim, direkt iz srca. Zadrečimo, pa se smirimo.
Hladna soba je pustoš. Bez tebe nema smijeha. Bez tvog sarkazma nemam idealan recept za idiote. Ti si zapravo cijeli smisao. Možda pretjerujem, ali stavite se u moj ugao.
Ti si najhrabrija osoba koju ja znam i možda ću to nakon ovoga biti ja, ali neću. Želim da ti kažem da ovo nije kraj. Tek se pale motori na tvom voziću i zauvijek ćeš putovati u svom idealnom svijetu sa psićima, onako ćeš im srčano hititi koricu kruha iz svog vagona. Znam te. Nemoj nikad da plačeš. Ja sad malo moram. Skupilo mi se. I ova struja misli nije vapaj, već je nekako moj naklon. Pokušavam prepričati cijeli tvoj život. Ali to je nemoguće.
Spavaj. Zaslužila si.
Voli te brat najviše na svijetu. Ali ne na ovom gadnom, prljavom. Već na cijelom, vječnom svijetu, gdje ti upravo čitaš sve ovo na roze oblaku.
Adis Arnaut 
Izvor vijesti: haber.ba