Allahu Jedini, pijem kahvu, topla sobica, i nako nešto mi na um dođe gdje sve nisam zapašćao, sehurio, i iftario u ono ratno vrijeme….
’94. je bila oštra zima, golem snijeg i skoro cijeli Ramazan smo proveli na Platou…Najviše se jeo grah, često puta bi zapostili ili se omrsili samo cigarom i sa malo snijega, jer od nas niko i nikada nije nosio ni hrane ni vode….
Dobra stvar je bila to, da smo svo to vrijeme boravili na istom mjestu, domaćin nam je bio Nurija, molim Allaha da podari svako dobro i njemu i njegovoj hanumi i kćerkama…
Ponekad, kad bih došao sav promrz’o, gladan i umoran, ona mlađa, još dijete, još sa vrata me sva sretna dočeka i nosi papira i olovku da joj crtam…roditelji galame na nju, a ja kažem , neka je…i krenemo nas dvoje, od ćuke, mace, koke ,kuće, djevojčice, cvjeća…i tako…nije mi bilo teško…
Ako se još uvjek dobro sjećam, zvala se Sabina…
I tako, a Ramazan ’95 smo proveli tamo od Brezove kose, Podzvizda, Kumarice, Pupinovca i ne znam ni ja gdje sve ne…
E tu je bio belaj, ujutro sehuriš, samo uhvatiš očima, zovu, i hajde negdje…
Par sati se mlatiš, odbiješ sve napade, i onda jave, palo nešto skroz tamo na drugom kraju, a mi požuri….i dođe iftar ,a ti kilometrima daleko od mjesta gdje si sehurio, nit te je ko tu na tom mjestu planirao za hranu, nit išta..a obično ako je taj dan bilo poginulih, a najviše je bio takav slučaj, onda ti i nije nešto do jela…
Sjediš, pušiš i čekaš gdje će reći da se ide nešto vraćati…
Vallahi , bio je to jedan dug i težak period, a ljudi su frcali iz stroja ko na pokretnoj traci..krv se lila u potocima…Oni što su Božjom voljom ostajali čitavi, tumarali su tako danima, pa i mjesecima…
U to vrijeme najduže na liniji bez prestanka bili su patrioti Kladuše…linijaši..
Nije bilo nikom lahko, ali, kako tako, bilo je nekih smjena za one na liniji, a oni jadnici su derali danima…i po 80 dana…uniforma se sjaji ko da je od kože il skaja skrojena… eh…
Tada nije bilo snijega, al jes bilo ledeno do bola, ona suha zima što u kosti ulazi…
Ispostilo se opet uz Božju pomoć, a eto, kad bi se izračunalo koliko šehida iz brigade bude u ova dva ramazana, vjerovatno bi to bio golem broj…Dnevno po dva, možda i više…
Samo onog 22. februara u par minuta ih stazom odabranih ode osam…pa nakon sat vremena još dva, i dvojica podlegoše nakon dva tri dana…Bila je to samo jedna takva noć u nizu, nastavilo se još jačim tempom…
Sve to insan prebira po svojoj glavi i onda vidiš ko biva neko misli da je ovo prćija, da se može razdruživati i pridruživati kako se kome ćefne….
Nemere to tako moj dostu pa lipo da si i brat rođeni, krajišnik se i sa bratom rođenim za domovinu krvio, a stopu zemlje u tuđi grunt nije dao…to nek historija i naši dušmani pamte….
A sve ono bude i prođe, zapamti svaka generacija Bošnjaka i dobra i zla vakta, a i sada neko sa suhom korom kruha negdje zapašća…
Ovaj dunjaluk je slabo mjesto za življenje jednom tek običnom insanu, ali dole tvrdo, gore visoko…ku’ćeš majčin sine…
Allahu dragom šućur na svemu, možda nam Bosna nije najbolja na kugli zemljanoj, al meni je najdraža, imamo svoju državu u kojoj siti omrkavamo i osvićemo, a to smo skupo platili, preskupo, rekao bih…
Allah je taj koji prima ili odbija dovu svoga roba, naše je da tražimo i molimo, a ja čekajući još jedan sehur molim Uzvišenog Gospodara svjetova, neka sve naše šehide obraduje džennetskom nagradom, i gazije naše koji svakim danom umiru i vraćaju se svome Gospodaru, i neka sačuva našu Bosnu, njene gazije i naše potomke ma gdje god se nalazili od Mašrika do Magriba, i neka kazni sve naše neprijatelje ma iz kojeg naroda i mjesta oni dolazili i neka pomogne sve one koji danas kao mi još jučer dočekuju šesnaesti dan Ramazana uz malo kruha ili uz konzervu dobivenu od “brižnog” svijeta, koji sehure u ime Allaha, a ne znaju hoće li imati šta da iftare i da li će iftar ikako živi i dočekati…AMIN …
Bože Jedini, sačuvaj našu domovinu i naš mali narod u njoj, koji još jučer bude Bedr Islama i Tvoje vjere uzvišene, a ako mi iz svoga neznanja i nemara zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas i daj nam uma i razuma da shvatimo, da i danas baš kao i onda na ovom dunjaluku mi nemamo drugih prijatelja osim Tebe i osim samih sebe…..