U imanu i islamu u utorak sa akšamom smo ušli u mjesec redžeb 1443.h.g., a to znači da nam ramazan dolazi za dva mjeseca, a sinoć je lejletur-regaib noć u kojoj je majka Amina zanijela Božijeg Poslanika Muhameda a.s. ta se noć u narodu zove jos kao i noć želja i noć dove,a ovo je mjesec Tewbe-pokajanja.
Moja riznica je moj život. Kada se moj život završi nestat će moga kapitala i više neću moći zarađivati. Ovaj dan koji započinje je novi dan. Uzvišeni me počastio davši mi priliku da živim i danas. Da me je usmrtio, naravno, da bih poželio da me vrati na Dunjaluk kako bi činio dobra djela.
Ti sada, o čovječe, ovo jutro zamisli da si umro, pa si vraćen samo na jedan dan. Zato se danas nikako ne približavaj grijesima i od nepokornosti bježi! Ni slučajno nemoj niti trenutak današnjega dana provesti uprazno!“
Ovako je imam Gazali razmišljao i svoje suvremenike opominjao.
Zasigurno će čovjek koji ne iskoristi ono što mu je u riznici, a to je vrijeme dunjalučko podareno mu, gorko se kajati. Braćo treba se požuriti sa tewbom/pokajanjem, dok se ima vakta.
O onima koji su pokornost i dobročinstvo odgađali za sutra, evo kako Uzvišeni govori:
„Oni će u njemu jaukati: ‘Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili’. A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato, iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći“./Fatir, 36./.
Na Dunjaluk svakodnevno dođe i sa njega ode na hiljade Ademovih sinova. Istinsko lice Dunjaluka je prolaznost i on, Dunjaluk, tako Uzvišeni kaže, postoji radi ispita koji nas sve čeka. „Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati“. /Mulk, 2/.
Prvo je, kažu mufesiri, spomenuta smrt pa tek potom život, zato što je istinski život, ono što nastupa nakon smrti. U suri Ankebut, Uzvišeni to potvrđuje: „Život na ovom svijetu nije ništa do zabava i igra, a samo onaj svijet je život, kada bi samo oni znali“./Ankebut,64./.
Kako ćemo živjeti taj istinski život, vječni ahiretski, određuje nam ovaj kratki, dunjalučki. Uspjet će oni koji su svjesni neprijatelja to su oni koji im se uspješno odupiru.
Dva su čovjekova neprijatelja, koja da bi uspio, mora nadvladati, to su šejtan i čovjekova strast, nagon, prohtjev i dokazivanje da je bolji od drugi ljudi, a upravo ta konstatacija je Iblisa učnila prokletim,jer je smatrao da je bolji od Adema a.s.
Dželaludin Rumi, čovjekovo tijelo i nagon poredi sa jahaćom životinjom, kaže: „Čovječe, popeo si se na jahalicu zvanu tijelo i krenuo si na put ka Ahiretu. Čvrsto uzmi uzde u svoje ruke i tako kroči ka Džennetu. Ako prepustiš da te nagon i strast vode, propast ćeš“.
Čovjeka kroz život može voditi, srce, strast i razum. Pitali su Poslanika, ko je pametan, a on, s.a.v.s., odgovorio: „Pametan je onaj ko vlada svojim nagonom i radi za ono što dolazi poslije smrti“.
U mjesecu Redžebu smo, a Poslanik je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Ša’ban mjesec Božijeg Poslanika, a Ramazan mjesec ummeta“. Poslanika su pitali: „Zbog čega je Redžeb Allahov mjesec“? Poslanik je rekao: „To je zato što u ovom mjesecu Allah dž.š., mnogo prašta“. Pametan između nas je onaj koji vlada sobom i ne prekoračuje od Allaha dž.š., postavljene granice, koji razmišlja o svom stanju, o svojim djelima, o svom kraju dunjaluka, jer kraj će neminovno doći svima nama.
Dešava se da čovjeku strast razum okuje i sputa, ali kao što postoji najpogodnije vrijeme za sjetvu, najpogodnije vrijeme za žetvu, tako postoji izuzetno vrijeme za tewbu, za promjenu sebe, a to su ovi dani, dani ovog blagoslovljenog mjeseca.
U ovom mjesecu Allah dž.š., mnogo prašta. Svojim mjesecom je ovaj nazvao kako bi naglasio Svoju blizinu nama i spremnost Svoju da nam pruži novu priliku.
Naš život, vrijeme podareno nam na Dunjaluku, je jedina riznica iz koje možemo uzeti za Ahiret. Ne odgađajmo tewbu, ne odgađajmo promjenu sebe, spasimo se. Nema načina, da u riznicu zavirimo i vidimo koliko je dana još ostalo, pa da se danas možemo opustiti i obaveze svoje zanemariti.
Pametan između nas je onaj koji radi za ono što dolazi poslije smrti. „Ahiret je život stvarni“, opominje Uzvišeni.
Poslanik a.s. kaže da čovjek spava, i kad umre probudi se. Ovo bi se moglo razumjeti i na način da tek tada istinski shvati važnost vjerovanja i činjenja dobra, kad insan vidi da ništa s njim ne putuje osim djela i da se tad može pouzdati samo u dobra, shvatit će konačno koliko je bilo važno iskreno vjerovati, klanjati, postiti, dijeliti, lijepo govoriti, voljeti, ne zaviditi, paziti siročad, pomagati džamiju, pomoći školovanje sutenta, poštovati učenog, uvažavati starije, brinuti o emanetu za koji smo zaduženi, itd…
PORUKA:
Redžeb je Allahov mjesec, a i mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Iskoristimo ovaj mjesec za tewbu-pokajanje, jer u njemu Allah dž.š., mnogo prašta i za činjenje dobra iskoristimo svaki njegov dan, jer se u ovom mjesecu dobra djela vrijednuju više.
Fikro Bosnić.