Stotine osoba u BiH svakodnevno krše mjere samoizolacije, zabrane kretanja i policijskog časa. Vlasti s građanima komuniciraju putem medija u koje građani imaju više povjerenja nego u institucije, političke stranke i političare. Građani ipak najviše vjeruju vjerskim organizacijama (74%, medijima 66%, rezultati su istraživanja iz 2019. Udruženja/Udruge BH novinari i Fondacije “Friedrih Ebert”) pa se odgovornost vjerskih zajednica u BiH ne može zaobići u borbi protiv svjetske pandemije virusa Covid-19. Najveći globalni izazov u trećem milenijumu ujedno je otvorio velika vrata teoretičarima zavjere, kreatorima fake newsa i nadriljekarstvu. Društvene mreže reprezentuju zbunjenost građana, a uloga vjerskih zajednica je ogromna, možda i krucijalna. Građani BiH su šesti u Evropi po religioznosti, stoga je očekivano da, uporedno sa svjetovnim, djeluju i duhovni autoriteti. Većina njih odgovorno je pristupila borbi protiv “nevidljivog neprijatelja”.
“ne bi bilo loše i da se post prekine…”
Na globalnom nivou prvi je to uradio papa Franjo, otkazavši javna obraćanja i okupljanja vjernika još 7. 3. Nadbiskupija vrhbosanska odluku da se mise održavaju bez vjernika (samo svećenici, uz učešće vjernika putem elektronskih medija) donijela je 20 dana poslije.
Prva vjerska zajednica u BiH koja je donijela odluku o ograničenjima tokom pandemije je Islamska zajednica, objavom da će biti obustavljeni svi masovni skupovi, a džuma-namaz se organizovati samo u onim brojevima koje preporučuju nadležni organi svake države pojedinačno, prenijela je Mina dan prije prve odluke Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravlja. Sinod Srpske pravoslavne crkve objavio je u ponedjeljak da je preminuo episkop valjevski Milutin, nakon kraće bolesti izazvane virusom Covid-19. Dva dana ranije Sinod je objavio i kako će se liturgije u crkvama i hramovima u Srbiji služiti bez naroda kojem preporučuje da liturgije prati putem TV prenosa, ali će sveštenici u domovima pričešćivati vjernike. SPC je vjerska organizacija s najviše opiranja Vladinim mjerama i koja najviše “prkosi koronavirusu”. Dok papa otkazuje sve posjete, SPC-u ni smrt vladike ni inficiranost dvojice sveštenika nije dovoljno za radikalnije mjere.
Pročitajte još kolumni Oslobođenja:
- I testovi sazada, ko se testira, ko odlučuje o životu i smrti?
- Može li koronavirus biti biološko oružje?
- Strasna volja za životom je jedino što može da nas spasi u nadolazećim danima, nedjeljama, mjesecima…
Mitropolija dabrobosanska je “liberalnijeg pristupa” pa vjernici u BiH i dalje dolaze na pričešća, a Mitropolija je pozvala vjernike da za vrijeme pandemije dolaze na službe. “Kao što smo već ranije saopštili, evo sada i potvrđujemo, da će sveti hramovi u našoj Mitropoliji biti ne samo otvoreni već će biti i bogoslužbeno aktivni”, stoji u saopštenju od 25. marta. Neodlučnost Mitropolije nazire se i u zaključku saopštenja u kojem vjernike pozivaju da svoje kuće pretvore u crkve. Dakle, SPC ne shvata, u potpunosti, ozbiljnost situacije. Zašto, odgovor smo tražili od paroha koji nije dozvolio objavu njegovog identiteta zbog straha od kazne “nadređenih”. “Što se tiče pričešća, to je Sveta tajna i u crkvenoj i svjetovnoj istoriji nije zabilježeno da se neko zarazio, a primali su Sveto Pričešće i u doba kuge koja je bila daleko smrtonosnija i opasnija, ali danas bi trebalo zabraniti ne od straha od zaraze pričešćem nego od zaraze okupljanjem. No, tu odluku ne donosi paroh, to je nadležnost patrijarha s vladikama koji bi trebalo da donesu odluku da se prekinu sva okupljanja u hramovima a da sveštenici sami služe sv. liturgiju, da se ne prekida liturgijski život, a da se vjernici svi pričeste po prestanku djelovanja virusa”, preporučuje paroh poznat redakciji. Paroha smo kontaktirali prije odluke Sinoda, ali ona se odnosi svakako samo na Srbiju.
Za razliku od mitropolita dabrobosanskog koji poziva na bogosluženje i neodricanje od posta, paroh preporučuje da “ne bi bilo loše i da se post prekine, jer je ovo test za imuni sistem čovjeka jer je posna hrana malokalorična, ali očigledno da vladike ne haju mnogo za to, a mi, sveštenici, na tankom smo ledu. Hajde odbij nekoga od pričešća i istjeraj ga iz crkve ako smiješ – država kaže da moraš, vladika ćuti”, žali nam se paroh koji se, kao i većina sveštenika, nalazi u nezavidnoj situaciji. Ipak, u mitropoliji dabrobosanskoj većina sveštenika obustavila je sveštanje vodice koja im je najznačajniji izvor prihoda. Paroh za radikalne vjernike, koji misle da Covid-19 ne može dospjeti do organizma vjernika, ima jednu poučnu priču: “Bio jedan veoma pobožan čovjek i čvrsto vjerovao u Boga i naiđe jednog dana poplava, a on se popne na krov kuće te naiđu mještani sa čamcem i kažu mu – ajde s nama. On njima odgovara – samo vi, Bog brine o meni. Voda došla do krova i naiđe drugi čamac i opet isto. Došla voda do vrha krova, a on sjedi na dimnjaku u trenutku kad naiđe i treći čamac, a on opet njima da njega čuva Bog. Na kraju se udavi i izađe pred Boga. Odmah se požali – pa, Bože, ja pravedno živio i bio primjer svima, a ti dopusti da se udavim. Bog mu na to odgovori: Budalo, tri puta sam ti slao čamac, a ti nisi htio da uđeš. Šta si mislio, da ću zbog tebe na zemlju da siđem kao da samo tebi treba pomoć”.
Zatvorena vrata i suspenzija bogosluženja
Broj oboljelih u BiH i svijetu raste, pa stoga i odgovornost vjerskih zajednica. Primjer je Koptska pravoslavna crkva u Egiptu, koja je naredila svim crkvama da zatvore vrata i suspenduju bogosluženja zbog širenja virusa korona. Evidentno je da SPC sa patrijarhom Irinejem na čelu polako i uz pasivni otpor uviđa opasnost od širenja virusa, ali su mjere spore, nedovoljne i ne iskazuju odlučnost i odgovornost koju vjerske zajednice imaju. Ostani kući, Bogu je svejedno gdje si, virusu nije.
Izvor vijesti: oslobodjenje.ba