Hasan el Basri je govori:
„Prenosi se da je Allahov Poslanik a.s. rekao: ‘Hoće li ljudi i zbog čega drugog biti bačeni na noseve u vatru kao zbog plodova svoga jezika!’
Jezik pametnog i razumnog čovjeka je iza njegovog srca. Kada god poželi nešto progovoriti prvo dobro razmisli. Ako je to u njegovom interesu, onda i progovori, a ukoliko nije onda šuti. Dok je srce neznalice iza njegovog jezika, kada god nešto naumi izgovoriti to i izgovori.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:,Velikodušnici mog ummeta neće ući u džennet zbog mnoštva svoga namaza ili posta, već će ući Allahovom milošću, čistoćom svojih prsa, darežljivošću svojih duša i samilošću prema muslimanima.’
Dostojanstvo je odgoj plemenitog, a njegova bogobojaznost je njegov račun.
Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koje se on pokajao, neće umrijeti, a da ga Uzvišeni Allah ne iskuša takvim grijehom.
Musliman je dužan prema ostalim muslimanima četvero: pomoći dobročinitelje među njima, odazvati se pozivu onoga ko ga pozove, moliti Allaha za oprost grijeha griješnika ovoga ummeta i pozvati na istinu onoga ko se od nje okrenuo.
Ko ispuni želju ili zadovolji neku potrebu brata muslimana, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio.
Prenosi se da je Uzvišeni Allah kazao Ademu: ‘Ademe, u četvero je sadržano sve za tebe i tvoje potomke nakon tebe; jedno pripada meni, jedno pripada tebi, jedno je između Mene i tebe, a jedno između tebe i ostalih ljudi. Ono što pripada Meni jeste da mi robuješ i da Mi druge ne pripisuješ, ono što pripada tebi jeste djela koja činiš, a za koja ću te nagraditi onda kada ti to bude najpotrebnije. Ono što je između Mene i tebe jeste dova, ti čini dovu, a Ja ću je uslišati, a ono što je između tebe i ljudi podrazumijeva da postupaš prema njima onako kako bi želio da oni postupaju prema tebi.’
Sine Ademov, iman nije u gizdanju i pustim željama, već je iman ono što se usadi u srcu i što čovjekova djela potvrde.
Ko pogrešno izgovara kur’anske riječi, taj iznosi laži na Allaha, jer je Uzvišeni Allah rekao: ‘Njemu nije bliska zabluda ni sprijeda ni iza njega.’ A neispravno izgovaranje riječi je jedan od najviših aspekata zablude.
Neki čovjek mu je kazao: ‘Ebu Se’ide, ti negriješiš u govoru?’
Na to mu Hasan reče: ‘Sinko, pretekao sam greške.’
Kome će se musliman požaliti ako ne bratu muslimanu?! Jer koga boli ono što njega boli, ako ne boli njegovog brata u vjeri?! Musliman je ogledalo bratu muslimanu: on mu ukazuje na istinu i prelazi preko njegovih grijeha. Prije vas bi musliman sreo brata, pa bi mu rekao: Brate moj, ja ne mogu sve svoje grijehe i mahane znati ni vidjeti. Ako vidiš kakvo dobro, naredi mi da ga činim, a ako vidiš kakvo zlo spriječi me u tome!
Omer b. el- Hattab, r.a., je običavao govoriti: ‘Allah se smilovao svakom onom koji nam ukažu na naše loše postupke!’
Vjernici su jedno tijelo: ono što jednog rastužuje, rastuži i ostale, a ono što njega obveseli i obraduje, obraduje i druge vjernike.
Trudite se da prisustvujete dženazi, jer ona donosi čovjeku tri nagrade: onome ko iskaže saučešče porodici, onome ko klanja dženazu i onome ki bude prisutan dok se umrli ne ukopa. Prenosi se da onaj ko bude pratio dženazu dok umrli ne bude ukopan, bit će mu oprošteno sedamnaest velikih grijeha.
Čovjek vlada drugima svojim razumom, stidom i blagošću.
Idi samo onima čijem dobru se nadaš, od čije grubosti ne strahuješ, čiju berićet dove očekuješ i čijim znanjem se možeš okoristiti.“
Poslanik a.s. je govorio: “Zbijte safove, poravnjajte ramena, popunite praznine, ne ostavite mjesta za šejtana, blago dotičite ruke svoje braće klanjača; ko sastavi saf, neka ga Allah sastavi sa Sobom, a ko prekine saf, neka ga Allah od Sebe odvoji!”
Izvor:Uskvijesti.ba.Fikro Bosnić