„Nema straha nad Božijim strahom“, često se kaže u narodu. Mnogi od nas smo se u ovu narodnu mudrost uvjerili u danima iza nas gledajući šta se dešava u svijetu,ali i u našoj domovini koju je pogodio večerašnji zemljotres.. Međutim,kao i bezbroj puta do sada kod nas čim je strah prošao, krenuli smo komentarisati i pokušati dokazati kako mi razumijemo zašto se dešava zemljotres.
Tako se jedni na sav mah trude da dokažu kako je to Božija kazna ili barem neki išaret da nešto kod ljudi ne valja. Drugi će reći da je sve stvar arhitektonskih pomjeranja unutar zemlje i da je to to. Treći se plaho i ne zamaraju ovim pitanjem. Ipak, i prve i druge i treće je bilo strah ili im barem nije bilo svejedno.
Ako mislite da ću ja večers pisati o večerašnjem zemljotresu ili Allahovoj kazni, onda ću vas razočarati. Ustvari, spomenuću dva detalja na tu temu i, onda, govoriti o nečemu drugom.
Želim vam citirati prevod 99. sure iz Kur’ana koju neki od nas znamo i napamet. U njoj stoji:
„Kada se Zemlja potresom zatrese, i kada Zemlja izbaci terete svoje, i kada čovjek uzvikne: ‘Šta joj je’. Toga dana će ona vijesti svoje kazivati, jer će joj Gospodar tvoj narediti. Toga dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova. Pa, ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga“
Drugi detalj je predaja koju bilježi Imam Ahmed od Safije koja je rekla: „Za vrijeme Omera, u Medini se desio zemljotres, pa je on rekao: O ljudi, šta se ovo dešava? Brzo ste se pokvarili! Ako se ponovo desi zemljotres, više ne stanujem sa vama u Medini!“
Nauka nas uči da čovjek ima pet čula ili osjetila pomoću kojih osjeća, razaznaje i uči o svijetu koji ga okružuje. O tim čulima uči se još u nižim razredima osnovne škole. Međutim, još prije toga, Kur’an spominje čula pa nas upozorava da čemo odgovarati za čula: za vid, sluh, dodir i ono što okusimo.
Koliko je Kur’an napredan i perfektan, govori nam i činjenica da on spominje i nešto što bismo danas komotno mogli nazvati šestim čulom. U 29. ajetu sure Enfal, naš Gospodar poručuje:
„O vjernici, ako se Allaha budete bojali, On će vam furkan dati, preko ružnih postupaka vaših preći i oprostiti vam. Njegova dobrota je neizmjerna“.
Šta je Furkan?
Furkan je jedno od imena Kur’ana. Ako bismo htjeli da prevedemo ovu riječ, mogli bi kazati da je furkan ono što rastavlja istinu od laži, svjetlo od mraka ili dobro od lošeg. Odatle potiče i ime Faruk koga je kao nadimak nosio i halifa Omer jer je on svojim postupcima jasno ukazivao na dobro i loše te na istinu ili laž.
Ajet koga smo čuli nam garantuje furkan, pod uslovom da smo Allahu pokorni. Drugim riječima, vjernik koji se Allaha boji i Njemu je pokoran, ima od Allaha poseban dar, šesto čulo, specijalne senzore koji se zovu furkan. To šesto čulo, odnosno ti senzori mu pomažu da uvijek, na svakom mjestu i u svakoj situaciji jasno razlikuje ono što je ispravno, dobro i korisno od onoga što ne valja i što je pogrešno.
Senzori za parking te upozoravaju čim se dovoljno primakneš trotoaru ili drugom autu. Senzori u tržnim centrima se oglase čim pređeš kasu sa artiklom koga si uzeo a nije otkucan. Mobitel ti signalizira čim je baterija pri kraju. Sve to vjerniku je furkan. Čim se primakneš nečemu što ti je zabranjeno, čim pređeš dozvoljenu granicu i čim postupiš onako kako ne bi smio, ako se iskreno Allaha bojiš, ti ćeš odmah znati da griješiš i gdje griješiš. To je furkan.
Često raspravljamo o pitanju grijeha pa za bezbroj stvari pitamo jesu li grijeh. Ako si vjernik i ako se Allaha iskreno bojiš, tvoj furkan će ti jasno signalizirati šta je grijeh. To potvrđuje i hadis u kome naš Poslanik, a.s., definiše grijeh pa kaže:
„Grijeh je ono što te tišti u prsima i za što ne bi volio da saznaju ljudi“
Prema tome, ne moraš biti genijalac da bi imao šesto čulo. Osloni se na Allaha i budi mu pokoran pa će ti On furkan dati i jasno ćeš razlikovati ispravno od pogrešnog; jasno ćeš čitati poruke iz nemorala, zemljotresa, ubistava, poplava, raznih bolesti i svega drugog što vidiš a ne razumiješ.
Konačno, najbolji furkan je Allahova knjiga – Kur’an a ti najbolje znaš koliko se s Kur’anom družiš. Njegove sure i ajeti su najbolja ovosvjetska navigacija i jedino ta navigacija te može odvesti na pravu adresu.
Ako smo svjesni da imamo uputu,da imamo milost u djelu Kur anskom u znanju,praksi poslaničkoj,tradiciji bošnjačkoj onda možemo se nadati i milosti Božijoj,međutim pitanje je koliko smo dosljedni postulata vjere prakse i našeg deklarativnog ubjeđenja da je istina jedna,da je put jedan i da mi hodimo nažalost po tankoj niti koja graniči sa lošim i nada sve kontra produktivnim putem.
Kur an kaže da je dunjaluk samo varljivo naslađivanje i to je zaista tako,ako se čovjek dunjaluku ponizi.
Naime živi na ovom svjetu kao da ćeš vječno ostati,spremaj se za ahiret kao da ćeš sutra umrijeti kaže H. Omer
Svako vrijeme nosi svoje breme,od postanka svijeta od Adema as koji je zbog grijeha poslat na zemlju, preko Nuha as i njegove lađe opstanka svake vrste, Musaa as i njegovih slijedbenika, Ibrahima,as i iskušenja sa sinom Ismailom, do našeg Poslanika,narodi su iskušavani na razne načine i raznim iskušenjima.
Naše iskušenje u Bosni smo sami sebi mi i veće nam iskušenje i ne treba,jer kažu dobri bošnjaci da bosšnjo sve osim uspjeha ti može oprostiti i zaista je tako.
Naravno sva iskušenja su namjenjena vjernicima da djeluju preventivno i da svoje vjerovanje povećaju i pojačaju kako bi u vječnosti bili od radosni i zadovoljni sretni i veseli,kako bi bili od onih čija misija je uspješna a misija je Božiji namjesnik na zemlji biti i u tome je srž našeg postojanja i našeg ždunjalučkog života.
Pisao:Fikro Bosnić