Svjedoci smo da se dio vlasti manjeg BH entiteta, na čelu sa Dodikom, skoro već deceniju, početkom mjeseca septembra, žurno, helikopterski pojavljuju i odjavljuju sa Garavica u Bihaću. MUP USK uspio je prekinuti tu šaradu laži i obmana samo 2020. godine, u vrijeme pandemije i kada je na snazi bila zabrana okupljanja.
Dio je to podle strategije vlasti RS-a da na temelju lažnih izjava i falsificiranjem historije to mjesto postepeno pretvore u stratište Srba u Drugom svjetskom ratu koje bi bilo pandam stradanju Bošnjaka muslimana u Srebrenici, zaboravljajući namjerno činjenicu da su na Garavicama pored Srba stradali i Bošnjaci, Hrvati, Romi i Jevreji i to ne samo iz Bihaća, nego i Ličkog i Kordunskog kraja i mnogih drugih mjesta odakle su dovoženi i likvidirani za vrijeme NDH.
Namjerno zaboravljaju i da su Garavice spomen park na žrtve fašističkog terora, djelo Bogdana Bogdanovića, jednog od najpoznatijih arhitekata memorijalne arhitekture u Evropi, koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, ne RS-a, proglasila nacionalnim spomenikom.
Da se radi o šaradi laži lako se uvjeriti ako upratimo izjave jednih te istih zvaničnika iz RS koji iz godine u godinu u svojim izjavama povećaju broj “stradalih Srba”, demantujući tako sami sebe, pa su ove godine stigli do 15.000 ubijenih Srba, a historičari će na osnovu historijskih akata i činjenica potvrditi da se radi o nekoliko hiljada ukupno stradalih, što naravno ne umanjuje tragediju. Upravo njih pozivam da danas i ovih dana budu najglasniji, a BH medije da ih pitaju i slušaju!
Nadalje, bišćani vole Garavice, to nam je jedno od najdražih izletišta, mjesto okupljanja i socijalne interakcije, upravo kako je i sam autor to zamislio, jer Garavice posmatramo kao jedan od simbola antifašizma kojih je u antifašističkom Bihaću mnogo.
Danas se mnogo puta čulo pitanje ko je dozvolio okupljanje i zašto se Dodiku ne zabrani dolazak, što je na neki način i logično. Ali Dodiku se ne može zabraniti dolazak, kao što se niti jednom slobodnom čovjeku, državljaninu BiH, ne može zabraniti kretanje po svim dijelovima BiH (bar dok ne bude iza rešetaka), jer bi to značilo da i vlasti RS-a mogu nekom od nas zabraniti dolazak ili kretanje u RS-u, a to ne možemo i nećemo dozvoliti u jedinstvenoj i nezavisnoj državi BiH. Također, MUP USK koji ne/odobrava javna okupljanja kao institucija ove zemlje ne može i ne treba odbiti asistenciju kada je zatraži MUP RS-a u skladu sa zakonom, jer bi to također značilo da može i obratno.
Na koncu, svake godine kada dolaze uporno pokušavaju da fabriciraju neki incident kako bi putem svoji režimskih medija potpaljivali međunacionalnu mržnju, ali ni to im građani antifašističkog Bihaća do sad nisu priuštili.