Sarajka Šerifa Šarac (94) šestog aprila 1945. godine sjeća kao da je juče bio.
– Jedna porodica se kod nas krila, jer su im rođaci bili u partizanima, pa smo od njih nešto bili načuli da dolaze partizani. Majka nije dala nama djeci da izlazimo iz vratničke avlije. Glasovi su ipak dopirali i do nas. Čuli smo o tome da se kozaračka kola igraju na Baščaršiji, čuli smo rafale. U zraku se osjetilo olakšanje, kazuje Šerifa.
Ona se dobro sjeća i dana uoči 6. aprila, racija ustaške vlasti svjesne da joj se bliži kraj.
– Po mahalama su se tiho širile vijesti o odvođenju u logor Belediju ilegalaca, simpatizera pokreta… Odveden je tada i jedan meni drag momak iz komšiluka, čiji je brat bio u partizanima, likvidirali su ga, govori Šerifa.
Nisu bili sumnjivi
U njenom komšiluku je živjela i Halida, buduća supruga Alije Izetbegovića.
– Ustaše su odvele dvojicu Halidine braće, jedan od njih se zvao Bakir, po njemu je kasnije i njen sin dobio ime. Da bi spasila Halidu, majka ju je sklonila kod nas. Naša porodica s puno djece ustašama nije bila sumnjiva, govori Šerifa.
Tek kasnije naša će sagovornica saznati da je i sama svjedočila životu ilegalaca.
– Samo što nije policijski sat, a meni dođe momak Nedim Šarac. Čudim se šta ćeš sada, a on da te vidim. Mislim, svašta, glavu stavlja u torbu. Poslije mi je priznao da to nije bilo samo zbog ljubavi. On i drug, u doba kada je rijetko ko na ulici, nabrzinu bi lijepili proglase, Titove slike i sjurili u grad, kazuje Šerifa.
Ona pogotovo nije slutila šta se dešava u kući Šarčevih na Džidžikovcu.
Valter i Zaim
– Eto što je odanost pokretu. Nedim mi tada nije rekao da je njegov otac Zaim jedan od glavnih učesnika otpora u gradu, a brat Džemil (kasnije general JNA, častan čovjek do kraja života) u partizanima. Nisam znala da je dobar Džemilov prijatelj bio Vladimir Perić Valter, koji je, preobučen u njemačko odijelo, dolazio u njihovu kuću. Pazite, Zaim i Valter su se na spratu dogovarali o akcijama, a u donjem dijelu kuće je živjela operna pjevačica, koja je često priređivala žurke za najviše ustaške i njemačke oficire, govori nam Šerifa.
Tek poslije ona će saznati da je dr. Zaim, kasnije visoki funkcioner u SFRJ, čija je supruga bila Jevrejka, neko vrijeme u kući krio i Olgu Humo, suprugu Avde Hume, jednog od najviših poratnih funkcionera RBiH.
– Olga je bila u zatvoru, ali se razboljela, pa su je odveli na Koševo. Zaim i Valter su organizovali njen bijeg uz pomoć osoblja u bolnici, odšarafili su rešetke. U prvo vrijeme se krila kod apotekara Muftića, čija je žena bila Austrijanka. Ta apoteka je i sada na ćošku kod Katedrale. U njoj je tada radila i Munevera, tetka dr. Ismeta Gavrankapetanovića, i jedan Petrović, koji su znali tu tajnu… Sve su to bili hrabri ljudi, oni su za mene slobodno a zaboravljeno Sarajevo, priča Šerifa Šarac.
Izvor vijesti: oslobodjenje.ba